Iz sudske prakse:

 

PRAVO ZAPOSLENIKA NA ODBRANU PROPISANO ODREDBOM ĈLANA 90.

ZAKONA O RADU, PREDSTAVLJA FORMALNO-PRAVNI USLOV OTKAZA

UGOVORA O RADU, PA SVAKO OGRANIĈENJE PRAVA NA ODBRANU IMA

SUŠTINSKI ZNAĈAJ ZA OCJENU ZAKONITOSTI UGOVORA O RADU.

UKOLIKO TO PRAVO NIJE POŠTOVANO, TAJ PROPUST POSLODAVCA, U

PRAVILU, VODI POVREDI PRAVA ZAPOSLENIKA I NEZAKONITOSTI

OTKAZA. (Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000708 od 15.04.2008. godine)

 

Imamo i otkaz u posebnim slučajevima kao što je 1) otkazivanje zaposleniku na probnom radu, neuspjeh probnog rada je opravdani razlog za redovno otkazivanje i 2) stečajni postupak.1

 

Iz sudske prakse:

Radniku mora biti omogućeno da u probnom radu obavlja poslove za koje je sklopljen ugovor o radu

 

Iz obrazloženja:

“Sporno je to je li zakonit otkaz ugovora o radu od 27. svibnja 1996. godine koji je tuženik dao tužiteljici te je slijedom toga osnovan zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu i naknadu izgubljene zarade do sudskog raskida radnog odnosa i naknadu štete.

U postupku je utvrđeno:

– da su stranke 30. ožujka 1996. godine sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za

obavljanje poslova skladištara (primanje robe dobavljača, uskladištenje robe u skladištu, izdavanje robe, vođenje evidencije o uskladištenoj robi, obavljanje drugih poslova skladištenja po nalogu direktora), s time da je tužiteljica bila dužna po nalogu direktora obavljati i druge poslove osim poslova skladištara, kada se za to ukaže prilika;

– da je ugovoren probni rok u trajanju od dva mjeseca;

 

_________________________________

  1. Modul 2 Radno zakonodavstvo u BiH radni odnosi u praksi iz 2007. godine

– da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom od 27. svibnja 1997. godine, te odlukom od 24. lipnja 1996. godine odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za zaštitu prava;

– da je tuženik otkazao ugovor tužiteljici iz razloga što nije zadovoljila na probnom radu, obavljajući poslove skladištara, da nije omogućio tužiteljici obavljanje poslova skladištara prema ugovoru o radu već da je tužiteljica obavljala poslove čistačice.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu s danom 16. kolovoza 1998. godine, isplatu izgubljene zarade u visini ugovorene plaće, kao i naknadu štete u visini tri

prosječne plaće tužiteljice. Naime, tužiteljici nije omogućeno da u probnom radu obavlja poslove skladištara za čije obavljanje je i sklopljen ugovor o radu, stoga nije moglo biti ocjenjeno da na probnom radu nije zadovoljila na poslovima skladištara, kako se navodi u

otkazu ugovora o radu. Navedeno ponašanje poslodavca je zloupotreba prava, odnosno postupanje suprotno odredbi čl. 2. ZR-a, koja zabranjuje diskriminaciju radnika.” (Odluka Vrhovnog suda RH, Revr 338/02 od 6. XI. 2003).

 

Član 74. stav 1. Zakona o stečajnom postupku

ROK OD 60 DANA IZ ČLANA 74. STAV 1. ZAKONA O STEČAJNOM POSTUPKU NIJE PREKLUZIVAN. STEČAJNI UPRAVNIK OD DANA OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA DO DANA NJEGOVOG ZAKLJUČENJA JE OVLAŠTEN RASKINUTI RADNI ODNOS SA ZAPOSLENIKOM STEČAJNOG DUŽNIKA. OTVARANJE STEČAJNOG POSTUPKA NAD POSLODAVCEM JE POSEBAN (DOVOLJAN) RAZLOG (POSEBNA ZAKONSKA OSNOVA) RASKIDA RADNOG ODNOSA KAD STEČAJNI UPRAVNIK PROCIJENI DA NEMA POTREBE ZA RADOM ZAPOSLENIKA U TOKU ODVIJANJA STEČAJNOG POSTUPKA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 Rs 280594 15 Rev od 23.02.2016. godine).