Iz sudske prakse:

 

Poslodavac je dužan dokazati postojanje zakonom predviđenog opravdanog razloga i za situacije kada otkazuje ugovor o radu i istovremeno nudi novi ugovor s izmijenjenim sadržajem, na isti način kao i kada ugovor o radu otkazuje bez ponude novog ugovora.

 

Iz obrazloženja:

Prvostepeni sud je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tužilac s tuženim dana 3.05.2002. godine, zaključio ugovor o radu broj xy na neodređeno vrijeme, na osnovu kojeg je tužilac obavljao poslove direktora za bezbjednost i zaštitu. Upravni odbor tuženog je na IX sjednici od 27.02.2002. godine, usvojio Pravilnik o radu, uz konstataciju da se u istom mora precizirati sistematizacija radnih mjesta. Također je utvrđeno da tužilac posjeduje srednju stručnu spremu III stepena. Odlukom broj 6665/03 od 21.03.2003. godine, tuženi je tužiocu otkazao ugovor o radu broj xy od 03.05.2002. godine, zbog neispunjavanja uslova po osnovu stručne spreme za radno mjesto direktora sektora za bezbjednost i zaštitu, uz istovremenu ponudu tužiocu za zaključenje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za obavljanje poslova vođe smjene. Prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužioca osnovan, jer odluka o otkazu ugovora o radu nije donesena u skladu sa čl. 80-a., 86, 87. i 88. Zakona o radu, s obzirom na to da je tužilac bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pa se nije mogla primijeniti odredba iz čl. 97. istog zakona. Međutim, ovakav zaključak prvostepenog suda nije pravilan. Članom 86. tač. 5. Zakona o radu, koji regulira način prestanka ugovora o radu, kao i čl. 17. Ugovora o radu broj xy od 03.05.2002. godine, predviđeno je da ugovor o radu prestaje otkazom poslodavca, odnosno zaposlenika. Prema odredbi iz čl. 87. st. 1. tač. 1. Zakona o radu, poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku uz propisani otkazni rok, ako je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Konačno, prema odredbi iz čl. 97. st. 1. Zakona o radu, odredbe ovog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i u slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi zaposleniku zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, a st. 2. istog člana je predviđeno da ako zaposlenik prihvati ponudu poslodavca iz st. 1. ovog člana, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora. Nesumnjivo je da je odluka od 21.03.2003. godine, kojom je tužiocu otkazan ugovor o radu broj xy od 03.05.2002. godine, zbog neispunjavanja uslova po osnovu stručne spreme za radno mjesto direktora sektora za bezbjednost i zaštitu, donesena iz organizacijskih razloga, kako to predviđa odredba iz čl. 87. st. 1. tač. 1. Zakona o radu, a kako je tuženi istovremeno ponudio tužiocu zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, u skladu s Pravilnikom o radu i Pravilnikom o unutrašnjoj

organizaciji od 30.04.2002. godine, ispunjeni su i uslovi iz čl. 97. st. 1. istog zakona. Prema odredbi iz čl. 97. st. 2. Zakona o radu, tužilac može osporavati dopuštenost takve izmjene ugovora. Po mišljenju ovog suda takva izmjena ugovora je dopuštena, jer je u skladu s Pravilnikom o radu i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji tuženog od 30.04.2002. godine, koji su bili na snazi u vrijeme donošenja odluke o otkazu i zaključivanja ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima i s odredbama članova 86. tač. 5. i 87. st. 1. tač. 1. Zakona o radu, pri čemu odredbe čl. 80. i 88. istog zakona nisu relevantne za rješavanje ovog spora. Također, neosnovano tužilac smatra da nije postojao opći akt tuženog, jer je isti potpisan od strane direktora tuženog, kao neovlaštenog lica, jer su opći akti tuženog usvojeni od strane Upravnog odbora na IX sjednici od 27.02.2002. godine, kako je to prvostepeni sud pravilno utvrdio. Na taj način su se ispunili svi uslovi i za primjenu čl. 97. st. 1. Zakona o radu. (Odluka Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž br.: 1079/04)