Otpremnina

 

Član 111.

 

(1) Radnik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem.

(2) Otpremnina iz stava 1. ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Otpremnina se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne

trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

(3) Otpremnina iz stava 2. ovog člana ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

(4) Izuzetno, umjesto otpremnine iz stava 2. ovog člana, poslodavac i radnik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade.

(5) Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 2. i 4. ovog člana, utvrđuju se pisanim ugovorom između radnika i poslodavca.

 

_________________________

 

Radnik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem.

 

Radnik nema pravo na otpremninu ukoliko se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu.

 

Otpremnina se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Međutim otpremnina ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

 

Otpremnina se utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

 

S obzirom da se pitanje otpremnine reguliše kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, poslodavac i radnik mogu ugovoriti i veće iznose od šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, ali ne i manje od zakonom propisanih, s tim da poslodavac na veći iznos mora platiti porez.

 

Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine utvrđuju se pisanim ugovorom između radnika i poslodavca.

 

Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i radnik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Način, uvjeti i rokovi isplate naknade utvrđuju se također pisanim ugovorom između radnika i poslodavca.

Poslodavac i radnik se mogu dogovoriti o drugom vidu naknade, koji bi predstavljao zamjenu za otpremninu, te bi se u tom slučaju umjesto isplate novca radniku mogle dati dionice ili udio u kapitalu pravnog lica, i slično.

 

Zakonom  o radu nije regulisano pravo radnika na otpremninu u slučaju sporazumog raskida ugovora o radu, ali poslodavac može pravilnikom o radu propisati pravo na otpremninu i u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu.  Međutim nije predviđen neoporezivi tretman isplate otpremnine u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu. U tom slučaju na ukupno isplaćeni iznos morao bi se obračunati porez na dohodak i „puni“ doprinosi (kao da se radi o plaći radnika).

 

Ukoliko je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme npr. do tri godine radnik nema pravo na otpremninu.  U tom slučaju ugovor o radu se ne otkazuje, nego prestaje na dan koji je određen ugovorom.

 

Pravo na otpremninu kod odlaska u penziju nije regulisano Zakonom o radu. Ovo pitanje treba reguilisati kolektivnim ugovorom ili granskim kolektivnim ugovorom. Ukoliko pravo na otpremninu nije regulisano granskim kolektivnim ugovorom isto treba regulisati, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

 

Svojevrsni garant za pravilno postupanje poslodavca predstavlja i kaznena odredba zakona. Naime ukoliko postupi suprotno članu 111. ZOR-a poslodavac odgovara i prekršajno.

 

Odredbom člana 171. stav (1) tačka 65) Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit za prekršaj poslodavac -pravno lice ako uskrati radniku otpremninu u skladu sa članom 111. ovog zakona.

Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen prema maloljetnom radniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac – fizičko lice novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice, novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.