Sadržaj zaključenog ugovora o radu

 

Član 24.

 

(1) Ugovor o radu zaključuje se u pisanoj formi i sadrži, naročito, podatke o:

  1. nazivu i sjedištu poslodavca;
  2. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu radnika;
  3. trajanju ugovora o radu;
  4. danu otpočinjanja rada;
  5. mjestu rada;
  6. radnom mjestu na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova;
  7. dužini i rasporedu radnog vremena;
  8. plaći, dodacima na plaću, te periodima isplate;
  9. naknadi plaće;
  10. trajanju godišnjeg odmora;
  11. otkaznom roku
  12. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.

(2) Umjesto podataka iz st. 1. tač. g., h., i., j., k. i l. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući član zakona, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, kojim su uređena ta pitanja.

(3) Ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa radnikom u pisanoj formi, a radnik obavlja poslove za poslodavca uz naknadu, smatra se da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, ako poslodavac drugačije ne dokaže.

 

 

____________________________________

 

Stupanjem na rad radnika na osnovu zaključenog ugovora o radu zasniva se radni odnos. Valjanost zasnivanja radnog odnosa ima se prosuđivati prema valjanosti ugovora o radu. Upravo zbog tog razloga sadržaj ugovora o radu je potrebno predhodno precizirati, a sam sadržaj ugovora propisan je članom 24. Zakona o radu.

Da bi se zaključio pravno valjan ugovor o radu potrebno je da postoji saglasnost volja ugovornih strana. Radi se o dvostrano obaveznom ugovoru (contractus billaterales) jer se ustanovljavaju obaveze za obe ugovorne strane. Svrstava se u grupu konsenzualnih ugovora, a to je i lični pravni posao. Također ugovor o radu je kauzalni ugovor i ugovor sa odložnim uslovom. Ugovor o radu je i  naplatni (teretni) ugovor, samostalni i imenovani ugovor, te ugovor sa trajnim činidbama. Također radi se o pravnom poslu među živima. Iako na prvi pogled ugovor o radu pripada skupini formalnih ugovora jer je čl. 24 stav (1) ZOR-a propisano da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, ugovor o radu ipak pripada skupini neformalnih ugovora. Naime, zakonodavac je, s ciljem zaštite radnika, u stav (3) istog člana propisao da ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa radnikom u pisanoj formi, a radnik obavlja poslove za poslodavca uz naknadu, smatra se da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, ako poslodavac drugačije ne dokaže, što znači da propuštanje sklapanja ugovora u pisanoj formi ne utječe na njegovo postojanje i valjanost.

Ugovor o radu može se zasnovati na određeno ili neodređeno vrijeme.

Ugovor o radu se netemelji na načelu ravnopravnosti.

Prema svojoj sadržini ugovor o radu ima tri elementa:  a) element rada, b) element zarade i c) element subordinacije.

 

Vrste ugovora o radu :

– Na neodređeno/određeno vrijeme

– Ugovor o radu s pripravnikom

– Ugovor o radu s probnim radom

– Ugovor o radu s nepunim radnim vremenom

– Ugovor o radu sa zaposlenikom koji se upućuje na rad u inozemstvo

– Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu

– Ugovor o radu sa stranim državljaninom

 

Ugovor o stručnom osposobljavanju, Ugovor o privremenim i povremenim poslovima, i Ugovor s direktorom bez zasnivanja radnog odnosa, su posebna vrsta angažmana koju poznaje Zakon o radu i nemaju tretman radnog odnosa.

 

U praksi postoje i vrste angažmana fizičkih lica koje su na neki način srodne, ali se zakon o radu njima ne bavi: ugovor o volontiranju, ugovor o prokuri i ugovor o djelu.

 

Ugovor o radu je izvor prava za ugovorne strane, jer se njim uređuje sadržaj pojedinačnog radnog odnosa.

Postavlja se pitanje koliko je kod ugovora o radu prisutna sloboda ugovaranja. Svakako da i kod ugovora o radu postoji sloboda ugovaranja, ali je ona ograničena, za razliku od ugovora građanskog prava. Sloboda ugovaranja je ovde ograničena zakonskim odredbama o zaštiti minimalnih prava zaposlenog. Prava zaposlenog predviđena u ugovoru o radu moraju biti u saglasnosti sa zakonskim odredbama, ali ugovorom o radu ta prava mogu biti i proširena. Dakle, sloboda ugovaranja u radnom pravu ograničena je intervencijom države. U ovoj oblasti država je morala da interveniše zbog samog značaja koji ima radno pravo i radni odnos, a samim tim i ugovor o radu, za razvoj pojedinca, i države.

Kod ugovora o radu poslodavac, koji je ekonomski jača ugovorna strana, određuje bitne elemente ugovora, ali i volja poslodavca je ograničena. Naime, poslodavac se u određivanju prava, obaveza i odgovornosti zaposlenog mora kretati u zakonom određenim granicama, da bi ugovor o radu bio punovažan. Svakako da ugovor o radu može ići dalje od zakona i predvidjeti širi spektar ili veći obim već predviđenih prava zaposlenog.

 

Ugovor o radu je konstitutivni pravni akt i izvor prava za ugovorne strane. Prema odredbi stava (1) zaključuje se u pisanoj formi. Obavezni elementi ugovora su propisani zakonom, a drugi elementi ugovora mogu biti propisani kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Pored navedenih bitnih elemenata u stavu (1) ovog člana kao i podataka o zaštiti na radu i uslovima rada (koji se propisuju Zakonom o zaštiti na radu i granskim kolektivnim ugovorima, pravilnikom o zaštiti na radu) potrebno je da ugovor o radu sadrži i sva druga prava i obaveze  radnika i poslodavca, jer u suprotnom ukoliko nisu sadržani u ugovoru o radu nisu obavezujući ni za radnika niti za poslodavca. Ukoliko poslodava ima pravilnik o radu u ugovoru o radu se može pozvati na odredbe kojim su regulisana pojedina prava i obaveze, odnosno ugovoriti da se na radnika odnose sve odredbe pravilnika o radu, pravilnika o zaštiti na radu i drugih internih akata.

 

Također  umjesto podataka iz st. 1. tač. g., h., i., j., k. i l. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući član zakona, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, kojim su uređena ta pitanja.

 

Ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa radnikom u pisanoj formi, a radnik obavlja poslove za poslodavca uz naknadu, smatra se da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, ako poslodavac drugačije ne dokaže.

 

U ovom slučaju štiti se manje zaštičena strana, te je obaveza poslodavca da sa tim radnikom zaključi pisani. ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Sistemskim tumačenjem ove odredbe proizilazi da je u sudskom sporu teret dokazivanja da nije zasnovan radni odnos na poslodavcu, koji mora dokazati da radnik: a) nije radio nikakav posao za njega i b) da mu nije isplatio nikakvu naknadu.

 

Odredbom člana 171. stav (1) tačka 4) propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac -pravno lice, ako ne zaključi ugovor o radu u pisanoj formi odnosno ako zaključi ugovor o radu koji ne sadrži podatke propisane ovim zakonom (član 24. i član 26. stav 2.)

Ako je prekršaj učinjen prema maloljetnom radniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.

Za prekršaj kaznit će se poslodavac – fizičko lice novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

Za prekršaj kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice, novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.