Ravnopravna zastupljenost spolova

 

Član 3.

 

Formiranje vijeća zaposlenika, mirovnog vijeća, ekonomsko-socijalnog vijeća i drugih organa koji proizilaze iz ovog zakona i kolektivnih ugovora, odražavat će ravnopravnu

zastupljenost spolova.

 

____________________

 

Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik BiH” broj: 32/10) državna tijela na svim nivoima organizacije vlasti, i tijela lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke, institucije s javnim ovlaštenjima, pravna lica koja su u vlasništvu ili pod kontrolom države, entiteta, kantona, grada ili općine ili nad čijim radom javni organ vrši kontrolu, osigurat će i promovirati ravnopravnu zastupljenost spolova u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju. Ova obaveza postoji i za sve ovlaštene predlagače prilikom izbora predstavnika i delegacija u međunarodnim organizacijama i tijelima. Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu 40%. Dakle članom 20. stav (2) Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini – prečišćeni tekst utvrđen je cilj od 40% a ne kvota kada je u pitanju ravnopravna zastupljenost spolova. Stav (3) utvrđuje da se “diskriminacijom po osnovu spola smatra situacija kada ne postoji ravnopravna zastupljenost iz stava (2)”, međutim pojmovi ravnopravnosti i diskriminacije su različiti, a niti jedan dokument ne definira procentualnu podzastupljenost kao oblik diskriminacije. Stavom (4) propisano je da su tijela  iz stava (1) ovog člana u cilju ostvarivanja ravnopravne zastupljenosti spolova i otklanjanja diskriminacije dužna donositi posebne mjere propisane članom 8. ovog Zakona. Posebne mjere se uvode privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti spolova i ne smatraju se diskriminacijom, uključujući norme, kriterije ili prakse koje je moguće objektivno opravdati legitimnim ciljem, a moraju biti proporcionalne, primjerene i nužne. Nadležni državni, entitetski, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave propisuju posebne mjere zakonima i drugim propisima, drugim aktima, politikama, strategijama i planovima kojima se uređuju pojedina područja društvenog života.

 

Način i postupak formiranja vijeća zaposlenika, kao i druga pitanja vezana za rad i djelovanje vijeća zaposlenika, uređuju se Zakonom o vijeću zaposlenika koji je objavljen u Službenim novinama Federacije BiH broj: 38/04, a isti nije usaglašen sa novim Zakonom o radu, te je potrebno donošenje novog Zakona o vijeću zaposlenika ili njegova izmjena i dopuna.

 

U slučaju spora o zaključivanju, primjeni, izmjeni ili dopuni odnosno otkazivanju kolektivnog ugovora ili drugog sličnog spora vezanog za kolektivni ugovor (kolektivni

radni spor), ako strane nisu dogovorile način mirnog rješavanja spora, provodi se postupak mirenja, u skladu sa zakonom. Mirenje provodi mirovno vijeće koje može biti formirano za teritoriju Federacije, odnosno za područje kantona.

 

U cilju promicanja i usklađivanja ekonomske i socijalne politike, odnosno interesa radnika i poslodavaca, te poticanja zaključivanja i primjene kolektivnih ugovora i njihovog usklađivanja s mjerama ekonomske i socijalne politike, može se osnovati ekonomsko-socijalno vijeće. Ekonomsko-socijalno vijeće može se osnovati za teritorij Federacije, odnosno za područje kantona. Ekonomsko-socijalno vijeće temelji se na trostranoj saradnji Vlade Federacije, odnosno vlade kantona, sindikata i udruženja poslodavaca.

 

 

Dakle, ovom odredbom u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini propisano je da formiranje vijeća zaposlenika, mirovnog vijeća, ekonomsko-socijalnog vijeća i drugih organa koji proizilaze iz ovog zakona i kolektivnih ugovora, odražava ravnopravnu zastupljenost spolova.