1. RADNO VRIJEME

Pojam radnog vremena

 

Član 35.

 

(1) Radno vrijeme je vremenski period u kojem je radnik, prema ugovoru o radu, obavezan obavljati poslove za poslodavca.

(2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba.

(3) Vrijeme pripravnosti za rad i visina naknade za vrijeme pripravnosti uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

 

_____________________________

 

 

Prema odredbi stava (1) ovog člana radno vrijeme je vremenski period u kojem je radnik, prema ugovoru o radu, obavezan obavljati poslove za poslodavca. Dakle u ugovoru o radu određuje se vremenski period u kojem je radnik obavezan da radi.

 

 

Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba. Dakle u vrijeme pripravnosti radnik ne radi i može da koristi odmor bilo da se radi o dnevnom, nedjeljnom ili godišnjem odmoru. Međutim u isto vrijeme radnik je pripravan da se odazove na svaki poziv poslodavca i da u relativno kratkom roku dođe na posao.

 

U praksi ova pripravnost već funkcionira i često se prakticira u dežurstvima kada radnik može biti u stanju pripravnosti i spreman je obaviti određeni posao, ako se za to ukaže potreba. Takvi poslovi obavljaju se u zdravstvu, policiji, vatrogastvu, vojsci, itd.

 

Pripravnost se obavezno plaća. Vrijeme pripravnosti za rad i visina naknade za vrijeme pripravnosti uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Dakle prije određivanja pripravnosti potrebno je sva pitanja u vezi pripravnosti u koje spada i pitanje naknade i vremena pripravnosti urediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Radniku pripada odgovarajuća naknada u skladu sa ovim zakonom ovisno od toga da li je radnik u pripravnosti pozvan da radi u vrijeme dnevnog ili nedjeljnog odmora, u vrijeme praznika kad se na radi ili noću.

Pitanje pripravnosti potrebno je što detaljnije regulisati kako bi se spriječile moguće zloupotrebe, te da poslodavci određuju obavezu pripravnosti samo za one poslove gdje postoji stvarna potreba