Puno i nepuno radno vrijeme

 

Član 36.

 

(1) Ugovor o radu može se zaključiti za rad sa punim ili nepunim radnim vremenom.

(2) Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju.

(3) Puno radno vrijeme za maloljetne radnike ne smije biti duže od 35 sati sedmično.

(4) Puno radno vrijeme može se rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

(5) Nepunim radnim vremenom smatra se radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.

(6) Radnik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom, može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme.

(7) Radnik koji radi sa nepunim radnim vremenom prava iz radnog odnosa ostvaruje zavisno od dužine radnog vremena u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

 

_____________________________

 

 

Stavom (1) ovog člana propisano je da se ugovor o radu može zaključiti za rad sa punim ili nepunim radnim vremenom.

Stavom (2) propisano je da puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju. Dakle ovom odredbom propisano je maksimalno trajanje radnog vremena za punoljetna lica, s tim da se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu odrediti u kraćem trajanju. S tim u vezi puno radno vrijeme za maloljetne radnike ne smije biti duže od 35 sati sedmično (stav (3) ove odredbe).

 

Puno radno vrijeme za maloljetnog radnika ima isto pravno dejstvo kao puno radno vrijeme za punoljetnog radnika vezano za sticanje prava iz radnog odnosa.

 

Odredbom stava (4) ovog člana propisano je da se puno radno vrijeme može rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, dok je stavom (5) propisano da se nepunim radnim vremenom smatra  radno vrijeme kraće od punog radnog vremena

Poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu sa nepunim radnim vremenom, osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme s istim poslodavcem, s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove.

 

Radni odnos sa nepunim radnim vremenom nije jedinstven. Radi se o složenom institutu, koji ima različite ciljeve te pravne posljedice koje se vezuju uz radnika koji se nalazi u takvom radnom odnosu. Odredbom stava (6) ovog člana propisano je da radnik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom, može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme.  S tim u vezi, nepunim radnim vremenom treba osigurati ostvarenje prava radnika na rad s vremenom kraćim od onog utvrđenim zakonom, kao puno radno vrijeme, i to kod slučajeva povećanja opsega rada koji zahtijeva više radnika za određeno radno vrijeme tokom dana na pojedinim radnim mjestima. Radi se o poslovima čiji opseg objektivno ne zahtijeva puno radno vrijeme.

Postoji mogućnost za radnika da zaključi više ugovora o radu kako bi ostvario puno radno vrijeme, te se u tom slučaju dogovorom između poslodavca određuje poslodavac kod kojeg radnik ostvaruje svoja prava, uz refundaciju između poslodavaca.

 

Treba razlikovati situaciju u kojoj institut s nepunim radnim vremenom osigurava radniku rad sa kraćim radnim vremenom od punog i to:  a) iz subjektivnih razloga (nakon iskorištenog obaveznog porođajnog odsustva žena može raditi polovinu radnog vremena do navršene druge godine djetetova života, a izuzetno i do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema nalazu nadležne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana briga i njega); b) objektivnih razloga (kada se ni uz primjenu zaštitnih mjera ne može umanjiti štetno djelovanje na zdravlje, odnosno radnu sposobnost radnika – institut skaraćenog radnog vremena).

 

 

U skladu sa članom 26. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, broj 13/18), vrijeme koje je osiguranik u obaveznom osiguranju proveo na radu sa nepunim radnim vremenom, u skladu sa propisima o radu, računa se u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem srazmjerno radnom vremenu provedenom na radu u odnosu na puno radno vrijeme.

 

Radnik koji radi sa nepunim radnim vremenom prava iz radnog odnosa ostvaruje zavisno od dužine radnog vremena u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

 

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrđuje se plata razmjerno radnom vremenu (načelo razmjernosti), tj. broju sati radnog vremena, pravu na odmor u toku rada i druga prava.

 

Bez obzira na rad s nepunim radnim vremenom, radnik stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci rada i s nepunim radnim vremenom. Naime dužina radnog vremena nije postavljena kao uvjet za ostvarivanja prava na godišnji odmor.

 

Naknadu za prevoz na posao i sa posla nije moguće odrediti srazmjerno, jer radnik bez obzira na dužinu radnog vremena dolazi na posao i odlazi sa posla koristeći prevoz

 

Kad je u pitanju korištenje godišnjeg odmora u slučaju rada kod dva poslodavca to mora biti sporazumno regulisano, da odgovara i jednom i drugom poslodavcu. Niko nema pravo na dva godišnja odmora i dva regresa.

 

Odredbom člana 44. stav (1) radnik koji radi duže od šest sati dnevno, ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta

 

Obračun toplog obroka za radnike sa nepunim radnim vremenom, (npr. 4 sata) može se propisati pravilnikom o radu, i to srazmjerno vremenu provedenom na radu (4 sata – pola iznosa toplog obroka). Ukoliko se ne propišete radnici bi imali ista prava kao i radnici sa punim radnim vremenom.

 

Radnici sa nepunim radnim vremenom imaju isti obim zaštite kao i radnik sa punim radnim vremenom u pogledu prava na organiziranje, kolektivno pregovoranje i prava djelovanja u svojstvu radničkih predstavnika, sigurnosti i zdravlja na radu, zabranu diskriminacije, zaštitu majčinstva, prestanak radnog odnosa, plaćeni godišnji odmor i plaćene državne praznike, bolovanje. Pri tome se za neke slučajeve novčana davanja mogu odrediti u odnosu na dužini radnog vremena.

 

Odredbom člana 171. stav (1) tačka 13) propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac -pravno lice, ako zaključi ugovor o radu u kojem je puno ili nepuno radno vrijeme ugovoreno suprotno članu 36. ovog zakona.

(2) Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen prema maloljetnom radniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac – fizičko lice novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

(4) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice, novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.