Skraćivanje radnog vremena

 

Član 37.

 

(1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika.

(2) Poslovi iz stava 1. ovog člana i trajanje radnog vremena utvrđuju se pravilnikom o sigurnosti i zdravlju na radu, u skladu sa zakonom.

(3) O skraćivanju radnog vremena u smislu stava 1. ovog člana odlučuje federalno odnosno kantonalno ministarstvo nadležno za rad na zahtjev poslodavca, inspektora rada ili sindikata, a na osnovu stručne analize izdate od ovlaštene stručne organizacije, u skladu sa zakonom.

(4) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa radom, skraćeno radno vrijeme u smislu ovog člana izjednačava se sa punim radnim vremenom.

 

_____________________________

 

 

Stavom (1)) ovog člana propisano je da se na poslovima na kojima, uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Poslovi iz stava 1. ovog člana i trajanje radnog vremena utvrđuju se pravilnikom o sigurnosti i zdravlju na radu, u skladu sa zakonom.

Zakon na koji se odnosi ova odredba je Zakon o zaštiti na radu. U pripremi je donošenje novog zakona koji će biti usklađen sa međunarodnim pravnim dokumentima kojim se reguliše ova materija.

 

Kada je u pitanju uvođenje skraćenog radnog vremena, neophodno je da se prethodno sprovede stručna analiza u skladu sa propisima iz oblasti bezbjednosti i zdravlja na radu i na osnovu nje izradi akt o procjeni rizika. Razlog uvođenja skraćenog radnog vremena nisu potrebe organizacije posla, već postojanje povećanog štetnog dejstva na zdravlje radnika koji radi na naročito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima, na kojima i pored primjene odgovarajućih mjera bezbjednosti i zaštite života i zdravlja na radu, sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu štetno dejstvo na radnika ne može da se smanji.

Razlog uvođenja skraćenog radnog vremena nisu potrebe organizacije posla, već postojanje povećanog štetnog dejstva na zdravlje zaposlenog.

Na poslovima sa posebnim uvjetima rada na kojima je uvedeno skraćeno radno vrijeme  zabranjena je preraspodjela radnog vremena. Poslodavac ne može zaposlenom koji radi skraćeno radno vrijeme, da odredi da u jednom periodu u toku godine radi duže, a u drugom kraće.

Što se tiče prekovremenog rada zaposlenih koji rade na poslovima na kojima je skraćeno radno vrijeme, na ovim poslovima ne treba uvoditi prekovremeni rad, jer se u suprotnom ne postiže cilj skraćivanja radnog vremena u pogledu skraćivanja štetnih uvjeta rada na radnu i zdravstvenu sposobnost zaposlenog.

 

O skraćivanju radnog vremena člana odlučuje federalno odnosno kantonalno ministarstvo nadležno za rad na zahtjev poslodavca, inspektora rada ili sindikata, a na osnovu stručne analize izdate od ovlaštene stručne organizacije, u skladu sa zakonom. Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa radom, skraćeno radno vrijeme u smislu ovog člana izjednačava se sa punim radnim vremenom.

 

Odredbom člana 160. Zakona o radu propisano je da federalni inspektor rada obavlja neposredni inspekcijski nadzor u privrednim društvima, preduzećima i ustanovama od interesa za Federaciju.

Odredbom člana 161. Zakona o radu Kantonalni inspektor rada obavlja poslove neposrednog inspekcijskog nadzora iz člana 159. ovog zakona kod poslodavca, osim poslova nadzora za koje je ovim ili drugim zakonom utvrđeno da ih obavljaju federalni inspektori rada. Direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove može, uz saglasnost kantonalnog rukovodioca inspekcije, u slučaju potrebe, prenijeti ovlaštenje kantonalnom inspektoru rada da obavlja poslove inspekcijskog nadzora iz nadležnosti federalne inspekcije rada na teritoriji Federacije.

 

Odredbom člana 171. stav (1) tačka 13) propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac -pravno lice, ako od radnika zahtijeva da na poslovima, na kojima se uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu nije moguće zaštititi od štetnih uticaja, radi duže od skraćenog radnog vremena.

(2) Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen prema maloljetnom radniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac – fizičko lice novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

(4) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice, novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.