Minimalni godišnji odmor

 

Član 47.

 

(1) Radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana. Izuzetno godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.

(2) Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.

 

_________________________

 

 

Odredbom stava (1) ovog člana propisano je da radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana.

 

Ovo pravo je neotuđivo, a radnik ga se ne može odreći niti poslodavac može radnika onemogućiti u ostvarivanju ovog prava. Samo pravo stiče se na osnovu Zakona o radu i u skladu s uslovima propisanim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

 

Plan korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz prethodnu konsultaciju sa radnicima ili njihovim predstavnicima u skladu sa zakonom, uzimajući u obzir potrebe posla, kao i opravdane razloge radnika vodeći posebno računa o zamjenjivanju odsutnih radnika.. Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i periodu njegovog korištenja najmanje sedam dana prije korištenja godišnjeg odmora

 

Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i periodu njegovog korištenja najmanje sedam dana prije korištenja godišnjeg odmora. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu propisuju se uslovi za dodatne dane godišnjeg odmora. Broj radnih dana godišnjeg odmora uvećava se u zavisnosti od broja godina radnog staža (godine provedene na radu, nezavisno da li su istovremeno i godine penzijskog staža) i drugih osnova u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu (npr. godišnji odmor radnika uvećava se prema visini radnog staža na način da se preko pet godina radnog staža dobiju četiri dodatna radna dana godišnjeg odmora, te bi u takvom slučaju radnik imao pravo na 24 radna dana godišnjeg odmora, 20 + 4 = 24). Pored navedenog kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu mogu se utvrditi različita mjerila za određivanje dužine godišnjeg odmora: težina poslova, složenost poslova, fizički i psihički napori na poslu, i druge specifičnosti vezane za radno mjesto.

Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje se u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Ovim stavom je propisano i najduže trajanje godišnjeg odmora, koje iznosi 30 radnih dana.

 

Ograničenje se ne odnosi na radnike kojima je posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano drugačije trajanje godišnjeg odmora zbog posebnih uvjeta rada, te iz tih razloga godišnji odmor prelazi 30 radnih dana. U tom slučaju primjenjuje se ono što je povoljnije za radnika, primjena povoljnijeg prava.

 

Odredbom stava (2) ovog člana propisano je da maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.

 

Svjedoci smo brojnih kršenja prava na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana. U praksi se dešava da mnogi poslodavci daju radnicima 10-12 dana odmora u toku kalanderska godine i na taj način direktno krše odredbe Zakona o radu. Kako bi se spriječila ova negatina pojava potrebno je da nadležna inspekcija rada poduzme mjere iz svoje nadležnosti. Naime odredbom člana 171. stav (1) tačka 30) propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac-pravno lice ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju određenom ovim zakonom (član 47. i član 48. stav 2.).       Također vidjeti član 171. ZOR-a stavove (2), (3) i (4).