Zaštita prava na godišnji odmor

 

Član 51.

 

(1) Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor.

(2) Radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju iz člana 52. stav 4. ovog zakona.

_____________________

 

 

Radnik se ne može odreći niti poslodavac može radnika onemogućiti u ostvarivanju prava na godišnji odmor. Ovo pravao stiče se na osnovu Zakona o radu i u skladu s uslovima propisanim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

 

 

Za svaku kalendarsku godinu radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a maloljetni radnik u trajanju od najmanje 24 radna dana.

 

Radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

S tim u vezi bilo kakav sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor je ništav.

 

Izuzetak od ovog pravila je slučaj propisan odredbom člana 52. stav (4) Zakona o radu koja glasi da je u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca. Pojašnjenje ovog slučaja dato je uz odredbu člana 52. stav (4) Zakona o radu.

 

Radnik se kod sporazumnog prestanka ugovora o radu može složiti da ne koristi godišnji odmor kod tog poslodavca, već da to pravo koje je stekao ostvari kod drugog novog poslodavca, ukoliko je novi poslodavac saglasan. Ukoliko nije iskoristio godišnji odmor radnik nema pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, jer je sam želio da raskine ugovor o radu, bez odlaganja.  U tom slučaju nema krivice poslodavca.

 

Ukoliko postupi suprotno ovoj odredbi poslodavac odgovara i prekršajno.

Naime odredbom člana 171. stav (1) tačka 31) propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac -pravno lice ako radniku uskrati pravo na godišnji odmor, odnosno isplati naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora osim u slučaju iz člana 52. stav. 4. ovog zakona.

(2) Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen prema maloljetnom radniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac – fizičko lice novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

(4) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice, novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.