Zaštita žena

 

Član 59.

 

Žena ne može biti zaposlena na poslovima pod zemljom (u rudnicima), osim u slučaju ako je zaposlena na rukovodećem mjestu koje ne zahtijeva fizički rad ili u službama zdravstvene i socijalne zaštite, odnosno ako žena mora provesti izvjesno vrijeme na obuci pod zemljom ili mora povremeno ulaziti u podzemni dio rudnika u cilju obavljanja zanimanja koje ne uključuje fizički rad.

 

_________________

 

Zaštita žena predviđena je u Evropskoj socijalnoj povelji i konveniciji MOR-a broj: 45 o zaposlenju žena na podzemnim radovima u rudnicima svih kategorija.

 

Radi zaštite od rizika koji bi mogli ugroziti zdravlje i  ostvarivanje materinstva žena ne može biti zaposlena na poslovima pod zemljom (u rudnicima). Od tog pravila postoje izuzeci: a) ako je zaposlena na rukovodećem mjestu koje ne zahtijeva fizički rad ili b) u službama zdravstvene i socijalne zaštite, c) ako žena mora provesti izvjesno vrijeme na obuci pod zemljom ili d) mora povremeno ulaziti u podzemni dio rudnika u cilju obavljanja zanimanja koje ne uključuje fizički rad (član 59. ZOR-a).

Žene u radnom odnosu, nalaze se u težem položaju od muškaraca kako u pogledu napredovanja u poslu, tako i u drugim područjima rada, jer moraju uskladiti privatni i poslovni život.

 

Zbog tih i drugih razloga žena uživa posebnu zaštitu u koju se svrstava: a) zaštita u vidu zabrane obavljanja određenih poslova, b) zaštita za vrijeme trudnoće, c) zaštita za vrijeme porođajnog odsustva i nakon isteka porođajnog odsustva, d) zaštita vezano za njegu djeteta i e) druga opća zaštita.

 

Ukoliko postupi suprotno ovoj odredbi poslodavac odgovara i prekršajno.

 

Naime odredbom člana 171. stav (1) tačka 38) Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit za prekršaj poslodavac -pravno lice ako zaposli ženu na poslovima pod zemljom (u rudnicima) suprotno članu 59. ovog zakona.

Također vidjeti član 171. ZOR-a stavove (2), (3) i (4).

 

Općenito zaštita žena predviđena je u zakonodavstvu EU gdje su okviru redovnog zakonodavnog postupka donesene: Direktiva Vijeća 79/7/EEZ od 19. decembra 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti; Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. oktobra 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje; Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. decembra 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavci robe, odnosno pružanju usluga; Direktiva 2006/54/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od 5. jula 2006.[1] o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinačeni tekst); Direktiva Vijeća 2010/18/EU od 8. marta 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ; Direktiva 2010/41/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 7. jula 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ; Direktiva 2011/36/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 5. aprila 2011. o sprečavanju i borbi protiv trgovanja ljudima i zaštiti žrtava trgovanja ljudima, koja zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2002/629/PUP; Direktiva 2011/99/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 13. decembra 2011. o uspostavljanju evropskog naloga za zaštitu čiji je cilj zaštititi osobu „od krivičnog djela druge osobe koje bi moglo ugroziti njezin život, fizički ili psihički integritet, dostojanstvo, ličnu slobodu ili seksualni integritet” i omogućiti nadležnom organu druge države članice da nastavi štititi tu osobu na svom teritoriju. Ta je Direktiva dopunjena Uredbom (EU) br. 606/2013 Evropskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima, kojom se garantuje priznavanje tih mjera za građane u cijeloj Evropskoj uniji;

Direktiva 2012/29/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 25. oktobra 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava krivičnih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP.