Osnovna prava i obaveze radnika

 

Član 7.

 

(1) Poslodavac utvrđuje mjesto i način obavljanja rada poštivajući pri tome prava i dostojanstvo radnika, a radnik je obavezan prema uputama poslodavca datim u skladu sa prirodom i vrstom rada lično obavljati preuzeti posao, te poštivati organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i zakone i opće akte poslodavca.

(2) Radnik ima pravo na pravičnu plaću, uvjete rada koji obezbjeđuju sigurnost i zaštitu života i zdravlja na radu, te druga prava u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

 

____________________________

 

U stavu (1) ovog člana propisan je da poslodavac utvrđuje mjesto i način obavljanja rada poštivajući pri tome prava i dostojanstvo radnika, a radnik je obavezan prema uputama poslodavca datim u skladu sa prirodom i vrstom rada lično obavljati preuzeti posao, te poštivati organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i zakone i opće akte poslodavca. Iz ove odredbe vidljiva je podređnost radnika tj. pravna subordinacija. Poslodavac određuje mjesto i način obavljanja rada, te se u tom slučaju radi o organizacionoj podređenosti. Također poslodavac radniku daje upute u skladu sa prirodom i vrstom rada, te se u tom može govoriti o stručnoj podređenosti. Također radnik je dužan poštivati organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i zakone i opće akte poslodavca, te se u tom slučaju radi o podređenosti radnika pravnim normama.

Međutim poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način

koji ne ugrožava zdravlje radnika u skladu sa posebnim zakonom i drugim propisima. Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, saradnika i osoba s kojima radnik redovno dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa ZOR-om i posebnim zakonima. U cilju poštivanja dostojanstva radnika obaveza je poslodavca da donese i objavi pravilnik o radu kojim se između ostalog reguliše elementi koji su u svrhu zaštite prava radnika kao što su: zasnivanje radnog odnosa radnika, zaključivanje ugovora o radu, zabrana diskriminacije radnika i lica koje traži zaposlenje, zabrana uznemiravanja i nasilja na radu, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad, organizacija i sistematizacija poslova, radno vrijeme, odmori i odsustva, plate i naknade plata, zabrana takmičenja, naknada štete, povreda radnih obaveza, prestanak ugovora o radu i način ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa.

 

Uz stava (2). Iako je zakon u ovoj odredbi propisao kako radnik ima pravo na pravičnu plaću, to pravo nije razrađeno ni u jednoj odrebi ovog zakona.

Pravo na pravičnu platu može se posmatrati sa aspekta revidirane Evropske socijalne  povelje i to  u smislu odredbe člana 4. stav (1) 1) kojom je propisano pravo na pravičnu naknadu. Iako je Bosna i Hercegovina ratificirala revidiranu Evropsku socijalnu povelju, nije se obavezala na primjenu odredbe člana 4. stav (1) 1) kojom je propisano da  u cilju osiguranja djelotvornog korištenja prava na pravičnu naknadu, zemlje potpisnice obavezuju da priznaju prava radnika na naknadu koja će njima i njihovim porodicama omogućiti pristojan životni standard. U apsktraktnom smislu pristojan životni standard znači da plata mora zadovoljiti osnovne socijalno-ekonomske, kulturne potrebe radnika i članova njegove porodice u odnosu na razvijenost sredine u kojoj žive.

Za pravo na pravičnu platu veže se pojam najniže plate. Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se najniža plaća. Najniža plaća određuje se na osnovu najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Usklađivanje najniže plaće vrši Vlada Federacije uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem za teritoriju Federacije BiH, u skladu sa kretanjem indeksa potrošačkih cijena, najmanje jednom godišnje. Poslodavac ne može radniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

U Europskoj uniji razlikujemo dva osnovna sistema minimalne plaće: prvi, jedinstveni nacionalni sistem minimalne plaće u kojemu je minimalna plaća uređena zakonom (Francuska, Luksemburg, Nizozemska, Irska, Velika Britanija, Malta, Španjolska, Portugal. Hrvatska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva, Rumunjska i Slovenija) i putem kolektivnog ugovora kroz bipartitni sporazum (Belgija, Estonija i Grčka) ili kroz tripartitni sporazum (Bugarska, Poljska i Slovačka); i drugi, u kojem u je minimalna plaća dogovorena putem kolektivnih ugovora na sektorskoj razini.

 

Radnik ima pravo na uvjete rada koji obezbjeđuju sigurnost i zaštitu života i zdravlja na rad. Ova prava obuhvataju prava, obaveze i odgovornosti poslodavaca i radnika u vezi sa provođenjem i poboljšanjem sigurnosti i zdravlja radnika na radu, kao i sistem pravila sigurnosti i zdravlja na radu čijom primjenom se postiže sprječavanje povreda na radu, profesionalnih oboljenja i drugih oboljenja u vezi sa radom, kao i zaštita radne okoline. Prema odredbi člana 6. tav (1) Zakona o zaštiti na radu mjere zaštite radnika na radu obuhvataju: 1) mjere kojima se neposredno obezbjeđuje sigurnost na radu; 2) mjere u vezi sa uslovima rada i 3) mjere u vezi sa posebnom zaštitom radnika. Posebna zaštita se propisuje radi očuvanja duševnog i tjelesnog razvoja mladih, zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite lica sa invaliditetom i profesionalno oboljelih lica od daljeg oštećenja zdravlja i umanjenja njihove radne sposobnosti i očuvanja radnih sposobnosti starijih radnika u granicama primjerenim njihovoj životnoj dobi.