Pravo radnika da se vrati na rad nakon prestanka privremene spriječenosti za rad

 

 

Član 72.

 

 

(1) Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na ostvarivanje prava radnika iz radnog odnosa.

(2) Radnik koji je bio privremeno spriječen za rad do šest mjeseci, a za kojeg nakon liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni ljekar utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene spriječenosti za rad.

(3) Ukoliko ne postoji mogućnost da se radnik koji je bio privremeno spriječen za rad duže od šest mjeseci vrati na poslove na kojima je radio ili na druge odgovarajuće poslove, poslodavac ga može rasporediti na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.

(4) Ukoliko ne postoji mogućnost raspoređivanja iz stava 3. ovog člana, poslodavac može, nakon provedenih konsultacija sa vijećem zaposlenika, otkazati radniku ugovor o radu.

(5) Radnik je dužan, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad, pisanim putem obavijestiti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad.

 

 

_________________

 

 

Na ostvarivanje prava iz radnog odnosa ne može štetno uticati povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest (st.1).

 

Privremena spriječenost za rad do šest mjeseci, ne može štetno uticati na prava radnika, jer radnik ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene spriječenosti za rad. Odredbom stava 2. štiti se i garantuje pravo radniku da se vrati na poslove na kojima je radio, ali samo do šest mjeseci privremene sprječenosti

 

Za razliku od stava 2. ukoliko ne postoji mogućnost da se radnik koji je bio privremeno spriječen za rad duže od šest mjeseci vrati na poslove na kojima je radio ili na druge odgovarajuće poslove, poslodavac ga može rasporediti na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima (st.3). Međutim ukoliko ne postoji mogućnost raspoređivanja iz stava 3. ovog člana, poslodavac može, nakon provedenih konsultacija sa vijećem zaposlenika, otkazati radniku ugovor o radu (st.4).

 

Prema članu 119. Zakona o radu, radnici kod poslodavca koji zapošljava najmanje 30 radnika imaju pravo da formiraju vijeće zaposlenika, koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti njihovih prava i interesa. Poslodavac ne učestvuje u ovom formiranju.

 

 

Odredbom člana 120. Zakona o radu propisano je da se vijeće zaposlenika formira na prijedlog reprezentativnog sindikata ili najmanje 20% radnika zaposlenih kod poslodavca.

Zakonom o vijeću zaposlenika („Službene novine Federacije BiH”, broj 38/04) uređuje. način i postupak formiranja vijeća zaposlenika.

Osnivanje vijeće zaposlenika zavisi od volje radnika, te se u osnivanje poslodavac  ne smije miješati, niti smije uticati na to da vijeće bude ili nebude formirano.

 

Dakle ukoliko kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika onda ne postoji obaveza konsultacija.

 

Radnik je dužan, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad, pisanim putem (tj. dostavljanjem pisanog dokaza) obavijestiti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad (st. 5.).

 

Obaveza na naknadu plaće radniku za vrijeme bolovanja utvrđena je Zakonom o zdravstvenom osiguranju.

 

Prema članu 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službene novine Federacije BiH br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11) naknada plaće određuje se u visini od najmanje 80% osnovice za naknadu s tim da ne može biti niža od iznosa minimalne plaće vazeće za mjesec za koji se utvrđuje naknada.

Naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu:

  1. za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti,
  2. za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i komplikacija prouzrokovanih trudnočom i porođajem,
  3. za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osobe.

Visinu naknade plaće i najviši iznos naknade plaće koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja utvrđuje upravni odbor kantonalnog zavoda osiguranja.

 

 

Poslodavac određuje visinu naknade za bolovanje do 42 dana, a preko 42 dana Zavod zdravstvenog osiguranja i ima pravo da se refundira od ZZO.

 

Visina naknade za bolovanje može se definisati i odlukom o isplati naknada za vrijeme bolovanja odnosno Pravilnikom o radu.

 

Odredbom člana 46. stav 1. i 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju propisano je da  osnovica za obračun naknade za vrijeme bolovanja preko 42 dana je plaća koja je isplaćena osiguraniku u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na osnovu kojeg se stiče pravo na naknadu. Ako u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio slučaj na osnovu koga se stiće pravo na naknadu osiguranik nije ostvario plaću, kao osnovica za naknadu uzima se prosječna plaća na nivou kantona za odgovarajući mjesec.

Osnovica za obračun naknade za vrijeme bolovanja je stvarno isplaćena plaća u prethodnom mjesecu, a ne ugovorena plaća. Ako je isplaćena plaća sadržavala i određeni varijabilni dio ili stimulaciju, cjelokupan iznos isplaćene plaće će biti osnovica za obračun navedene naknade.

 

Prema članu 56. stav 1. Zakona, poslodavac je obavezan na svoj teret da obračunava i isplaćuje naknadu plaće za zaposlenika prvih 42 dana privremene spriječenosti za rad

 

Pravna i fizička lica obračunavaju i isplaćuju osiguraniku naknadu plaće i istekom 42.  dana bolovanja na teret sredstava kantonalnog zavoda osiguranja.

Kantonalni zavod osiguranja obavezan je vratiti isplaćenu naknadu plaće u roku do 45 dana od dana prijema zahtjeva za povrat (čl. 56. st. 3. i 4.). Kantonalni propisi o ovom pitanju su različiti. Na primjer Kanton Sarajevo refundira 80% neto isplaćene (stvarne) plaće, s tim da ne može biti veća od 80% prosječne neto plaće u Federaciji BiH prema posljednjem objavljenom podatku.

 

Ukoliko postupi suprotno člau 72. stav 2.  poslodavac odgovara i prekršajno.

 

Naime odredbom člana 171. stav (1) tačka 47) Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit za prekršaj poslodavac -pravno lice ako ne vrati radnika na poslove na kojima je prije radio ili druge odgovarajuće poslove (član 72. stav 2.).

Također vidjeti član 171. ZOR-a stavove (2), (3) i (4).