Sudska praksa

 

Član 64. stav 1. i član 65. stav 1. Zakona o radu

 

POSLODAVAC MOŽE OTKAZATI ZAPOSLENIKU UGOVOR O RADU ZA VRIJEME DOK TRAJE NJEGOVA PRIVREMENA NESPOSOBNOST ZA RAD ZBOG BOLESTI, OSIM U SLUČAJU TAKVE SPRIJEČENOSTI KOJU JE PROUZROKOVALA POVREDA NA RADU ILI PROFESIONALNA BOLEST.

Iz obrazloženja

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nezakonita odluka o otkazu ugovora

o radu na radnom mjestu direktora Razvoja prometnih funkcija, da se vrati na posao i tuženi mu naknadi platu za vrijeme trajanja nezakonitog otkaza, naknadu za regres i uplatu doprinosa.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj po osnovu ugovora zaključenog sa tuženim 01.08.2004. godine kod tuženog obavljao poslove direktora Razvoja prometnih funkcija, da je aktom tuženog od 20.07.2005. godine usljed ekonomskih i organizacijskih razloga tužitelju otkazan ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu na radno mjesto samostalnog stručnog saradnika za marketing i informacioni sistem, da tužitelj nije prihvatio ovu ponudu, već je dana 27.07.2005. godine uputio tuženom zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, kojeg je tuženi odlukom od 15.08.2005. godine odbio kao neosnovan, da je tuženi nakon toga rješenjem broj 8032/05 od 16.08.2005. godine utvrdio da je otkazan ugovor o radu tužitelju na radnom mjestu direktora Razvoja prometnih funkcija sa pravom na otpremninu, da je tužitelj zbog bolesti bio privremeno nesposoban za rad u periodu od 04.07.2005. do 04.09.2005. godine, odnosno da se u tom periodu nalazio na „bolovanju“, da privremena nesposobnost za rad nije posljedica povrede na radu, niti profesionalne bolesti.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtjev uz primjenu odredaba iz člana 64. stav 1. Zakona o radu3 i člana 65. stav 2. istog

zakona uz obrazloženje da je otkaz ugovora o radu tužitelju nezakonit jer se u vrijeme donošenja odluke o otkazu tužitelj nalazio na „bolovanju“.

Osnovano se revizijom ukazuje da je u ovoj parnici materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a zbog čega sve činjenice relevantne za ishod spora nisu utvrđene.

Odredbom člana 64. stav 1. Zakona o radu određeno je da zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.

Odredbom člana 65. stav 1. Zakona o radu propisano je da povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na ostvarivanje prava zaposlenika iz radnog

odnosa, dok je stavom 2. propisano da zaposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog povrede ili povrede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za koga nakon liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni liječnik utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajuće poslove.

Iz ovih odredaba proizilazi da se zaposleniku ne može otkazati ugovor o radu ako je privremena spriječenost za rad posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti, što je

izričito propisano navedenom odredbom člana 64. stav 1. Zakona o radu. To znači da poslodavac može otkazati zaposleniku ugovor o radu za vrijeme dok traje njegova privremena nesposobnost za rad zbog bolesti, osim u slučaju takve spriječenosti koju je prouzrokovala povreda na radu ili profesionalna bolest.

Odredba člana 65. Zakona o radu, koju nižestepeni sudovi pogrešno tumače, odnosi se na zaštitu zaposlenika privremeno nesposobnih za rad u smislu da ta okolnost ne može imati negativne refleksije nakon prestanka privremene nesposobnosti, odnosno da zaposlenik zbog toga što je bio na „bolovanju“ ne može trpjeti štetne posljedice kada se vrati na posao.

Zbog toga je zakonodavac odredio obavezu poslodavca da po povratku „s bolovanja“ (iz bilo kojih razloga-bolest, profesionalna bolest, povreda na radu) zaposleniku omogući obavljanje poslova na kojima je radio ili odgovarajuće poslove.

Prema tome, za ispitivanje zakonitosti odluke tuženog o otkazu ugovora o radu tužitelju nije pravno relevantna činjenica to što je tužitelj bio na bolovanju (kada je to posljedica bolesti), već da li je odluka zakonita s stanovišta primjene odredaba člana 87. stav 1. tačka 1. i člana 97. stav 1. Zakona o radu, tj. da li su se ostvarile zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu tužitelju za radno mjesto direktora Razvoja prometnih funkcija usljed ekonomskih i organizacijskih razloga, te za ponudu izmijenjenog ugovora o radu.

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestepeni sudovi nisu utvrđivali pravno relevantne činjenice za pravilnu primjenu pomenutih odredaba Zakona o radu, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je primjenom odredaba iz člana 50. stav 2. ZPP-a ovaj sud ukinuo drugostepenu presudu.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 050087 12 Rev

od 12.03.2013. godine)

 

_______

 

 

Član 12. Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji BiH

 

Član 125. stav 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH

 

SUDIJE I TUŽIOCI U FEDERACIJI BIH PRAVO NA NAKNADU ZA PORODILJSKO ODSUSTVO OSTVARUJU PO KANTONALNIM PROPISIMA U OBLASTI DJEČIJE ZAŠTITE.

 

Iz obrazloženja:

Odredbom člana 12. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u F BiH je

propisano da sudije i tužioci imaju pravo na zdravstveno osiguranje i bolovanje u skladu sa važećim Zakonom o zdravstvenom osiguranju u F BiH. U skladu sa odredbom člana 46. stav 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju važećem u F BiH naknada plate utvrđuje se od osnovice za naknadu koju čini plata isplaćena osiguraniku za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na osnovu kojeg se stiče pravo na naknadu, a odredbom člana 47. stav 1. istog zakona je propisano da se naknada određuje u visini od najmanje 80% od osnovice za naknadu, s tim da ne može biti niža od iznosa minimalne plate važeće za mjesec za koji se utvrđuje naknada, a odredbom tačke 2. stav 2. istog člana je propisano da naknada plate iznosi 100% od osnovice za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i komplikacija prouzrokovanih trudnoćom i porođajem. Odredbom člana 125. stav 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju je propisano da se naknada plata po osnovu porodiljskog odsustva do donošenja propisa u oblasti dječije zaštite, koji će regulisati porodiljsko odsustvo, ostvaruje u oblasti zdravstvenog osiguranja. Propis u oblasti dječije zaštite koji je regulisao porodiljsko odsustvo donesen je u Kantonu Sarajevo 25.06.2002. godine, objavljen u „Službenim novinama Kantona Sarajevo 26.07.2002. godine (Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom), te je u članu 172. Tog zakona propisano da isti stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama Kantona Sarajevo, pa je zakon stupio na snagu 05.07.2002. godine. Dakle, od 05.07.2002. godine u Kantonu Sarajevo na pitanje naknade plate po osnovu porodiljskog odsustva prestala je primjena Zakona o zdravstvenom osiguranju i od tada se naknada plate za porodiljsko odsustvo ostvaruje po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom Kantona Sarajevo, koji u odredbi člana 143. stav 1. propisuje da se ta naknada utvrđuje u iznosu od 60% od prosječne plate. Tužiteljice su putem nadležnih općinskih službi i primale ovaj iznos naknade plate za porodiljsko odsustvo, pa se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim, kako je to pravilno i odlučio drugostepeni sud.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 45 0 P 005296 09 Rev od

22.03.2011. godine).

 

____________________

Član 88. stav 1. Zakona o radu

Član 23. i član 26. Zakona o vijeću zaposlenika

 

PRETHODNU SAGLASNOST VIJEĆA ZAPOSLENIKA POSLODAVAC JE DUŽAN PRIBAVITI NE SAMO U SLUČAJU POSLOVNO UVJETOVANOG OTKAZA, VEĆ ZA   SLUČAJ   OTKAZA   ZBOG   ODGOVORNOSTI   ZAPOSLENIKA   ZA   TEŽI PRIJESTUP ILI ZA TEŽU POVREDU RADNIH OBAVEZA IZ UGOVORA O RADU.

 

Iz obrazloženja:

 

Tačna je konstatacija drugostepenog suda da se otkaz ugovora o radu zaposleniku zbog teže povrede radne dužnosti prosuđuje po odredbama Zakona o radu, pri čemu se opravdano poziva i na odredbu člana 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Službene novine FBiH broj 32/00) kojom je brisan član 92. Zakona o radu, koji je glasio:

„Ako poslodavac namjerava da otkaže ugovor o radu, u smislu ovog zakona, obavezan je da o tome pribavi mišljenje vijeća zaposlenika. Ako poslodavac nije pribavio mišljenje vijeća zaposlenika, odluka o otkazu ugovora o radu je ništava“.

Međutim, dana 25.07.2004. godine stupio je na snagu Zakon o vijeću zaposlenika, kojim je, kao lex specialis, između ostalog uređeno pitanje obaveze poslodavaca prema vijeću zaposlenika i u slučaju otkaza zaposleniku starijem od 55 godina. Pogrešan je stav drugostepenog suda da je obaveza pribavljanja mišljenja vijeća zaposlenika samo u slučaju otkaza ugovora o radu zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacionih razloga, budući da tako nešto ne proizilazi iz odredbe člana 26. stav 1. alineja 3. Zakona o vijeću zaposlenika, koja odredba ne razlikuje vrstu otkaza koji se daje zaposleniku, što podrazumijeva da je to imperativ poslodavcu kod svake vrste otkaza ugovora o radu.

Budući da jedno od osnovnih pravila pri tumačenju pravne norme podrazumijeva da u jednom pravnom poretku ne može biti protivrječnosti i da se sve norme istog pravnog poretka mogu pravilno tumačiti i razumjeti samo u uzajamnoj vezi, to se ova obaveza poslodavca u pravnom poretku treba tumačiti u vezi sa odredbama Zakona o radu kojim je uređen otkaz ugovora o radu bez obzira što je izmjenama tog zakona iz 2000. godine brisana odredbma o obavezi pribavljanja mišljenja vijeća zaposlenika.

U konkretnom slučaju pribavljanje mišljenja vijeća zaposlenika temeljem odredaba Zakona o vijeću zaposlenika odnosi se i na tužitelja kojem se otkazuje ugovor o radu iz člana 88. stav 1. Zakona o radu jer je tužitelj stariji od 55 godina, kraj nesporne činjenice da je rođen 22.06.1948. godine, a ugovor otkazan 12.07.2006. godine.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 188329 11

Rev od 14.06.2012. godine)

 

_____________________

 

Otkaz ugovora o radu – vijeće zaposlenika

 

Ĉlan 67. Zakona o radu

VIJEĆE ZAPOSLENIKA, ODNOSNO SINDIKAT, PO ODREDBI ĈLANA 67. ZAKONA O RADU IMA SVOJEVRSNO PRAVO SUODLUČIVANJA O PRESTANKU RADA ZAPOSLENIKA KOD KOJEG POSTOJI SMANJENA RADNA SPOSOBNOST.

 

Iz obrazloženja:

 

Odredbom člana 67. Zakona o radu je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost samo onda kada prethodno dobije saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno saglasnost sindikata ukoliko vijeće zaposlenika nije formirano (ĉlan 108. stav 2. Zakona o radu).

Pravilan je stav nižestepenih sudova da saglasnost koju ima u vidu odredba ĉlana 67. Zakona o radu mora biti izriĉita, pri čemu su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da se aktu Sindikalne podružnice od 08.11.2006. godine, imajući u vidu njegov sadržaj ,ne može dati pravni značaj navedene saglasnosti, za koji zakljuĉak su kroz obrazloženje svojih odluka dali potpune i pravilne razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud, bez potrebe za njihovim ponavljanjem.

Vijeće zaposlenika, odnosno sindikat, po odredbi ĉlana 67. Zakona o radu ima svojevrsno pravo suodluĉivanja o prestanku rada zaposlenika kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost, pa je pravno neutemeljen prigovor revidenta da su nižestepeni sudovi, pogrešnim tumačenjem odredbe ĉlana 67. Zakona o radu, ingerencije za odlučivanje o otkazu prenijeli sa poslodavca na sindikat i na taj način, zbog opštepoznate solidarnosti sindikata sa zaposlenicima, onemogućili primjenu zakonskih odredaba o otkazu ugovora o radu.

Suprotno navedenom prigovoru revidenta, za slučaj da sindikat uskrati saglasnost na odluku o otkazu, rješenje spora se povjerava arbitraži (ĉlan 26. stav 3. Zakona o vijeću zaposlenika u vezi sa ĉlanom 108. stav 2. Zakona o radu), tako da stav sindikata ne može

jednostrano onemogućiti dalji postupak rješavanja spora između poslodavca i zaposlenika, kako to pogrešno rezonuje revident.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000578 od

05.05.2009. godine)