VIII. IZUMI, PREDMETI INDUSTRIJSKOG DIZAJNA I

TEHNIČKA UNAPREĐENJA RADNIKA

Postupanje u slučaju izuma, predmeta industrijskog dizajna i tehničkog unapređenja na radu ili u vezi sa radom

 

 

Član 84.

 

(1) Radnik je dužan da obavijesti poslodavca o izumu, predmetima industrijskog dizajna odnosno tehničkom unapređenju koje je ostvario na radu ili u vezi sa radom.

(2) Izumi odnosno predmeti industrijskog dizajna u smislu stava 1. ovog člana, određeni su propisima iz oblasti industrijskog vlasništva.

(3) Radnik je obavezan da čuva kao poslovnu tajnu podatke o izumu, odnosno predmetima industrijskog dizajna i ne smije ih bez odobrenja poslodavca dati trećem licu.

(4) Izumi odnosno predmeti industrijskog dizajna ostvareni na radu ili u vezi s radom pripadaju poslodavcu, a radnik ima pravo na nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom,

ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.

(5) O svom izumu, predmetima industrijskog dizajna koji nije ostvaren na radu ili u vezi s radom, radnik je dužan obavijestiti poslodavca ako je izum u vezi s djelatnošću poslodavca, te mu pismeno ponuditi ustupanje prava u vezi s izumom.

(6) Ako poslodavac primijeni tehničko unapređenje odnosno tehničko rješenje ostvareno racionalizacijom odnosno novatorskim rješenjima koje je predložio radnik, obavezan je radniku isplatiti naknadu koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.

 

­­­a može se prisilno obustaviti,

_________________

 

 

Radnik je dužan da obavijesti poslodavca o izumu, predmetima industrijskog dizajna odnosno tehničkom unapređenju koje je ostvario na radu ili u vezi sa radom (st. 1.).

 

Poslodavac je svojim omogućavanjem radnih uslova, sredstava rada, alata, opreme, predmeta rada  i drugih potrebnih stvari, procedura i pogodnosti koji su u vlasništvu ili posjedu poslodavca pridonio ostvarivanju, osmišljavanju ili direktno omogućio izume radniku na radu ili u vezi s radom, te iz tih razloga obaveza je radnika da o istom obavijesti poslodavca.

 

Izumi odnosno predmeti industrijskog dizajna, određeni su propisima iz oblasti industrijskog vlasništva (st.2.).

 

Pojam intelektualnog vlasništva odnosi se na tvorevine uma kao što su izumi, književna i umjetnička djela, simboli, nazivi, slike te dizajn koji se koristi u industriji.

 

Intelektualno vlasništvo dijeli se u dvije kategorije:

 

  1. industrijsko vlasništvo, koje obuhvaća izume (patente), žigove, industrijski dizajn, oznake geografskog porijekla, topografije integriranog kola i biljne sorte i

 

  1. autorsko pravo, koje obuhvaća književna i umjetnička djela kao što su romani, pjesme, pozorišni komadi, filmovi, muzička djela, umjetnička djela kao što su crteži, slike, fotografije i skulpture, te arhitektonski dizajn. Prava srodna autorskom pravu obuhvaćaju prava izvođača na njihove izvedbe, proizvođača fonograma na njihove snimke i radiodifuznih organizacija na njihove radijske i televizijske programe.

 

 

Izum se općenito definira kao novo i inventivno rješenje tehničkog problema. To se može odnositi na kreiranje potpuno novog uređaja, proizvoda, metode ili postupka, ili se jednostavno može raditi o nadogradnji poznatog proizvoda ili postupka. Iako je danas većina izuma rezultat značajnih napora i dugoročnih investicija u istraživanje i razvoj, mnoga jednostavna i jeftina tehnička poboljšanja od velikog tržišnog značaja donijela su značajan prihod i profit svojim izumiteljima ili preduzećima.

 

Važno je razumjeti razliku između izuma i inovacije. Izum predstavlja tehničko rješenje tehničkog problema. To može biti inovativna ideja ili može biti u obliku radnog modela ili prototipa. Inovacija je pretvaranje izuma u proizvod ili postupak koji se može plasirati na tržištu. Neki od glavnih razloga zašto firme uvode inovacije su da bi unaprijedile proizvodni proces s ciljem smanjenja troškova i poboljšanja produktivnosti; da bi predstavile novi proizvod koji zadovoljava potrebe potrošača; da bi zadržale konkurentnost i/ili povećalе udio na tržištu; da bi osigurale da nova tehnologija zadovolji aktuelne i potrebe koje nastaju poslovanjem, kao i njihovih klijenata; da bi spriječile tehnološku zavisnost od tehnologija drugih firmi i da ti izumi pripadaju poslodavcu.

 

Kratki proizvodni ciklusi i rastuća konkurencija vrše enorman pritisak na preduzeća da

postanu inovativna i/ili dobiju pristup inovacijama drugih privrednih subjekata kako bi postala i ostala konkurentna na domaćem i inozemnim tržištima. Isključivo pravo osigurano patentom može biti presudno za prosperitet inovativnih firmi u izazovnom, riskantnom i dinamičnom poslovnom okruženju. Postoji više razloga za zaštitu izuma patentom. Prije svega snažan tržišni položaj i prednost nad konkurentima. Patent svom nosiocu daje isključivo pravo da spriječi ili zaustavi sve druge da komercijalno upotrebljavaju priznati patent, što smanjuje neizvjesnost, rizik i konkurenciju krivotvoritelja i imitatora. Zatim tu je veći profit ili vraćanje investicije. Ako je firma investirala znatnu količinu vremena i novca u istraživanje i razvoj, zaštita realiziranog izuma patentom može pomoći da se pokriju troškovi i osigura veći prihod od investiranog. Obezbjeđuje se dodatni prihod od licenciranja i/ili prijenosa prava na patent, kao i pristup novim tržištima.

 

Industrijski dizajn se općenito odnosi na cjelokupan izgled i funkciju proizvoda. Za preduzeća dizajniranje proizvoda obično podrazumijeva razrađivanje njegovih funkcionalnih i estetskih elemenata, uzimajući u obzir pitanja kao što su mogućnost da se

proizvod unovči, cijena proizvodnje ili lahkoća transporta, skladištenja, popravke i prodaje. Za jednu fotelju se kaže da ima dobar industrijski dizajn ako je udobna za sjedenje i sviđa nam se kako izgleda.

Industrijski dizajn povećava vrijednost proizvoda, čini ga privlačnim i dopadljivim kupcima, pa čak može biti i jedini razlog za kupovinu. Stoga bi ključni dio poslovne strategije jednog dizajnera ili proizvođača trebalo da bude zaštita vrijednog dizajna, registracijom u državnim ili regionalnim ustanovama za intelektualno vlasništvo.

 

Radnik je obavezan da čuva kao poslovnu tajnu podatke o izumu, odnosno predmetima industrijskog dizajna i ne smije ih bez odobrenja poslodavca dati trećem licu (st. 3.).

 

Ovom odredbom štiti se produktivnost i konkurentnost poslodavca jer je do izuma ili predmetima industrijskog dizajna došlo na radu ili u vezi s radom.

 

Nadalje iz ovog stava proizilazi da radnik može samo uz odobrenje poslodavca otkriti podatke o izumu, odnosno predmetima industrijskog dizajna, čime se radnik dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na poslodavca koji bi mogao saopštiti podatke o izumu odnosno predmetima industrijskog dizajna trećim osobama, te bi na taj način radnik bio onemogućen da ostvari korist od svog pronalaska. Također iz ovog stava proizilazi da se   podaci o izumu, odnosno predmetima industrijskog dizajna nikad ne moraju iskoristiti ukoliko to poslodavac ne želi, čime bi ponovo radnik bi onemogućen u iskorištavanju pronalaska.

 

 

Izumi odnosno predmeti industrijskog dizajna ostvareni na radu ili u vezi s radom pripadaju poslodavcu, a radnik ima pravo na nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom,

ugovorom o radu ili posebnim ugovorom (st.4.).

 

Ukoliko poslodavac ima namjeru da koristi izum odnosno predmet industrijskog dizajna ostvareni na radu ili u vezi s radom treba radniku da plati nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.

Pravo na nadoknadu bi prije svega trebalo normirati kolektivnim ugovorom, jer je to mnogo bolji način za zaštitu prava radnika u odnosu na poseban ugovor gdje bi radnik mogao biti doveden u podređen položaj. Mogućnost da se ovo pravo predvidi već prilikom sklapanja ugovora o radu je veoma mala s obzirom da se prilikom zaključivanja ugovora o radu ovom pitanju ne pridaje pažnja.

 

O svom izumu, predmetima industrijskog dizajna koji nije ostvaren na radu ili u vezi s radom, radnik je dužan obavijestiti poslodavca ako je izum u vezi s djelatnošću poslodavca, te mu pismeno ponuditi ustupanje prava u vezi s izumom (st. 5.).

 

U ovom stavu istaknuta je dužnost radnika da o svom izumu, predmetima industrijskog dizajna obavijesti poslodavca uz pismenu ponudu ustapanja prava i u slučaju ako izum nije ostvaren na radu ili u vezi sa radom, ali je u vezi s djelatnošću poslodavca .

 

Ova dužnost prioritenog ili prvenstva u obavještavanju i pismene ponude postoji ako je izum odnosno predmet industrijskog dizajna u u vezi s djelatnošću poslodavca, te se isto ne odnosi na sve djelatnosti za koje se poslodavac registrovao. Danas je uobičajno da se pravne osobe koje se upisuju u sudski registar registriraju za mnoštvo djelatnosti koje nikada i ne obavljaju, te se ovaj stav odnosi samo na onu djelatnost koju poslodavac obavlja.

 

 

Ako poslodavac primijeni tehničko unapređenje odnosno tehničko rješenje ostvareno racionalizacijom odnosno novatorskim rješenjima koje je predložio radnik, obavezan je radniku isplatiti naknadu koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom (st.6.).

 

Naknada iz stava 6. utvrđuje se kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom, a može se naravno utvrditi i u pravilniku o radu.

 

Ukoliko se naknada ne utvrdit na ove načine onda radnika ima pravo da pokrene parnični postupak radi utvrđivanja „pravične“ naknade.