Sudska praksa    

 

Radnik odgovara poslodavcu po kriteriju dokazane krivnje, budući se krajnja nepažnja i namjera radniku moraju dokazati, iz kojeg razloga radnica kao poslovođa trgovine ne može odgovarati poslodavcu za štetu zbog inventurnog manjka samo na temelju činjenice da je znala i morala znati da odgovara za zakonito i uredno vođenje svih poslova u trgovini, ukoliko poslodavac nije dokazao namjeru ili krajnju nepažnju na strani radnice, odnosno konkretne propuste ili nepravilnosti u obavljanju poslova radnog mjesta koji bi bili u uzročnoj vezi s nastalim inventurnim manjkom.

Županijski sud u Varadinu, G. 186/10-2 od 22.III.2010.

 

 

Iznos naknade štete poslodavac ne može ustegnuti radniku od plaće. VSRH Rev 2322/1998

 

 

Ukoliko iz činjenica utvrđenih tijekom postupka proizlazi da je poslodavcu šteta prouzročena krajnjom nepažnjom odnosno namjerom, tada sud nije dužan čekati ishod kaznenog postupka,budući je građanskopravna odgovornost za štetu šira od kaznenopravne odgovornosti za počinjenje točno određenog kaznenog djela.

Županijski sud u Varadinu, G. 957/09-2 od 28.IX.2009.

 

 

Član 81. stav 1. Zakona o radu

PRETHODNO PROVOĐENJE DISCIPLINSKOG POSTUPKA NIJE PROPISANO KAO PRETPOSTAVKA ZA UTVRĐIVANJE ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIKA ZA

ŠTETU KOJU ZAPOSLENIK NA RADU ILI U VEZI SA RADOM NAMJERNO ILI IZ KRAJNJE NEPANJE PROUZROKUJE POSLODAVCU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000541 10

Rev od 07.07.2011. godine)

 

______________

 

 

Državni službenik nema pravo protiv usmenog naloga pretpostavljenog izjaviti žalbu, time da isti ima pravo odbiti izvršenje usmenog naloga samo u slučajevima predviđenim

odredbom čl. 27. Zakona o državnim slubenicima. „Tvrdnja tužene da je tužitelj trebao odbiti (usmeni) nalog kojim je premješten na radno mjesto šefa smjene prvostupanjski sud također otklanja navodeći da se s jedne strane radilo o usmenom nalogu protiv kojeg ne postoji način izjavljivanja žalbe prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a da tužitelj nije niti imao razloga odbiti takav usmeni nalog jer prema odredbi čl. 27. Zakona o državnim službenicima državni službenik može odnosno dužan je odbiti izvršenje naloga ako je takav nalog nezakonit ili čije bi izvršenje bilo protivno pravilima struke ili čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu ili koje bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, koje pretpostavke međutim u konkretnom slučaju također nisu bile ostvarene, to više što je tužitelj prema tvrdnji same tužene poslove šefa smjene počeo obavljati u okviru provedbe pilot-projekta (programa).“

Županijski sud u Varadinu, G. 592/09-2 od 09.VI.2009.

 

 

Dravni službenik ima pravo na isplatu razlike plaće za radno mjesto na kojem je trebao raditi temeljem ugovora o radu i plaće predviđene za radno mjesto na kojem je faktički radio temeljem usmenog naloga pretpostavljenog.

„Udovoljivši zahtjevu tužitelja radi isplate razlike između plaće za radno mjesto na kojem je trebao raditi temeljem ugovora o radu i plaće predviđene za radno mjesto na kojemu tužitelj jest faktički radio u prijepornom razdoblju temeljem usmenog naloga svog pretpostavljenog, prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim, u dokaznom postupku utvrđenim činjenicama koje su između parničnih stranaka i nesporne: – da je tužitelj sa danom 03. svibnja 2001.g. raspoređen na radno mjesto pomoćnika voditelja smjene Operativno-komunikacijskog centra (dalje: OKC) Policijske uprave V., – da je tužitelju istoga dana, dakle 3. svibnja 2001.g. izdano i rješenje o plaći za radno mjesto na koje je raspoređen, – da je tužitelj međutim od 01. siječnja 2006. g. nadalje radio na radnom mjestu šefa smjene Operativnog deurstva Policijske postaje V. na koje poslove je premješten usmenim nalogom, – da tužitelj ima srednju stručnu spremu. Na temelju iznesenih činjenica, a primjenom odredbe čl. 7. Zakona o radu (dalje: ZR – NN 137/04 – pročišćeni tekst) prvostupanjski sud utvrđuje da radnik ima pravo primiti plaću za obavljeni rad pri čemu sukladno odredbi čl. 80. Zakona o dražvnim službenicima (NN 92/05, 107/07) dražvni službenik može biti premješten sukladno potrebi službe na određeno vrijeme, a privremeno najduže 6 mjeseci odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje no svakako premješteni službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija. Prigovor tužene da nema suštinske razlike između radnog mjesta šefa smjene jer pomoćnik zamjenjuje šefa u vrijeme odsutnosti, kao i prigovor da tužitelj nema propisanu stručnu smjenu za radno mjesto šefa smjene (ima SSS) prvostupanjski sud je otklonio pozivom na Uredbu o dopuni uredbe o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i rasporeda na radna mjesta policijskih službenika kojom je u čl. 1. propisano da kada to iziskuju naročite potrebe službe, policijski službenik može biti privremeno, a najduže na vrijeme od 4 godina od dana stupanja na snagu cit. Uredbe biti raspoređen na radno mjesto za koje je propisana za jedan stupanj viša stručna sprema od stručne spreme koju premješteni radnik posjeduje (NN 39/01, 8/06). S druge strane prvostupanjski sud zaključuje da bi pod pretpostavkom istinitosti tvrdnje tužene da nema razlike između poslova  šefa smjene i njegova punomoćnika – bilo nepotrebno uopće predviđati i propisivati Pravilnikom o unutarnjem redu dva radna mjesta, već bi bilo dovoljno za jedno radno mjesto predvidjeti više izvršitelja što u konkretnom slučaju međutim nije učinjeno, već postoje dva zasebna radna mjesta. Obzirom na prednja utvrđenja, prvostupanjski sud zauzima stajalište da tužitelju sukladno odredbama čl. 7. ZR-a i čl. 80. st. 3. Zakona o državnim službenicima nedvojbeno pripada plaća radnog mjesta na kojemu je faktički radio pa mu sukladno obračunu kojeg je u spis dostavila tužena dosuđuje zatraženu razliku između radnog mjesta na koje je raspoređen i za koje je primao plaću u odnosu na poslove radnog mjesta koje je faktički obavljao, dakako u bruto iznosu.“

Županijski sud u Varadinu, G. 592/09-2 od 09.VI.2009.