Član 2. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije

KADA SE NA RASPISANI NATJEČAJ ZA RAVNATELJA NISU POJAVILE I DRUGE OSOBE NE POSTOJI UPOREDNI FAKTOR ZA DISKRIMINACIJU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 68 0 P 017561 13 Rev od

17.07.2014. godine).

 

Član 17., član 13. stav 4. Zakona o zabrani diskriminacije

KOLEKTIVNU TUŽBU ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE MOGU U SVOJSTVU

TUŽITELJA POKRENUTI ORGANIZACIJE KOJE SAME NISU ŽRTVE POVREDE PRAVA, VEĆ POSTUPAK VODE NA OSNOVU ZAKONSKOG OVLAŠTENJA IZ ČLANA 17. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE. ROKOVI PROPISANI ČLANOM 13. STAV 4. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE SU U SLUČAJU KONTINUIRANIH DISKRIMINACIJA NEPRIMJENJIVI.

Iz obrazloženja:

Temeljem člana 17. Zakona o zabrani diskriminacije data je mogućnost podnošenja samostalne tužbe za zaštitu od diskriminacije – kao u konkretnom slučaju („dvije škole pod istim krovom“). Tom odredbom je propisano da udruženja, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su registrovane u skladu sa propisima koji regulišu udruživanje građana u BiH, a imaju opravdan interes za zaštitu interesa određene grupe ili se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom od diskriminacije od određene grupe lica, mogu da podnesu tužbu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje, ako učine vjerovatnim da je postupanjem tuženog povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja lica koja pretežno pripadaju grupi čija prava tužilac štiti.

Zato pokretanje konkretnog postupka nije zavisilo od volje potencijalnih žrtava diskriminacije i nije bio potreban prethodni pristanak i obračanje diskriminisanih osoba, u konkretnom predmetu učenika (odnosno njihovih roditelja), čija je zaštita od bilo kojeg oblika diskriminacije temeljni princip Konvencije UN-a o pravima djeteta kao sastavnog dijela Ustava BiH, pa udruženje „Vaša prava“) ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv tuženih HNK, OŠ S. i OŠ Č. Radi utvrđenja diskriminacije.

Zakon o zabrani diskriminacije u BiH nije propisao način računanja rokova čija se specifičnost ogleda u kontinuitetu njenog trajanja kao u konkretnom slučaju sistemske diskriminacije učenika od strane tuženih koja se proteže kroz vrijeme, pa tako i na dan podnošenja tužbe (tuženi čine kontinuirano povrede tokom cijele školske godine – poslije upisa u školu djecu tokom cijele školske godine razdvajaju po etničkoj pripadnosti i nacionalnom porijeklu, koriste različite nastavne programe i planove, imaju drugačije uslove u prostorima u kojima borave – u jednoj prostoriji učenici bošnjačke nacionalnosti različitih nivoa razreda nastavu pohađaju istovremeno) pa se rok ima računati od posljednje radnje koja predstavlja diskriminaciju bez obzira na to kada je započeta

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Ps 085653 13 Rev od

29.08.2014. godine)

 

 

Član 4. stav 3. Zakona o zabrani diskriminacije

NE MOGU SE SMATRATI MOBINGOM AKTIVNOSTI POSLODAVCA KOJE SU

OPRAVDANE ZBOG EFIKASNIJE ORGANIZACIJE POSLA ILI UNAPREĐENJA RADNE DISCIPLINE. NI POVREMENE RAZLIKE U MIŠLJENJIMA, ODNOSNO PROBLEMI I KONFLIKTI KOJI NASTAJU U VEZI SA POSLOM UKOLIKO NEMAJU DUGOVREMENSKI, SISTEMSKI I PONIŽAVAJUĆI KARAKTER, NE MOGU SE SMATRATI MOBINGOM.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 001202 14 Rev od

23.07.2015. godine)

 

 

Član 13. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije

REVIZIJA JE UVIJEK DOZVOLJENA U ANTIDISKRIMINACIONIM POSTUPCIMA PROPISANIM ODREDBOM ČLANA 12. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE. KAKO PREMA ODREDBI ČLANA 4. STAV 3. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE MOBING PREDSTAVLJA OBLIK DISKRIMINACIJE TO JE REVIZIJA BEZ OBZIRA NA VRIJEDNOST POBIJANOG DIJELA PRAVOMOĆNE PRESUDE UVIJEK DOPUŠTENA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 001202 14 Rev od

23.07.2015. godine)

 

 

Član 5. Zakona o radu

RADNJE KOJE PREDUZIMA POSLODAVAC, ODNOSNO NJEGOV ZAKONSKI

ZASTUPNIK, U CILJU EFIKASNIJE ORGANIZACIJE POSLA I RADNE DISCIPLINE, A KOJE SE ODNOSE NA SVE ZAPOSLENIKE, NE PREDSTAVLJAJU MOBING. ISTO TAKO, NI ČINJENICA DA SU TUŽITELJI DOBILI OPOMENE PRED OTKAZ ZBOG NE IZVRŠAVANJA RADNIH OBAVEZA, UKOLIKO SU DATE U SKLADU SA ZAKONSKIM OVLAŠTENJIMA, NE MOGU SE SMATRATI OBLIKOM DISKRIMINACIJE, OSIM AKO ZA CILJ IMAJU UGROŽAVANJE RADNOG MJESTA TUŽITELJA ILI IMAJU SISTEMSKI I PONIŽAVAJUĆI KARAKTER.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Rs 092256 17 Rev od

06.04.2017. godine).