Odgovornost za štetu prouzrokovanu trećem licu

 

Član 91.

 

Radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu trećem licu, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos

naknade isplaćene trećem licu.

 

________________

 

Radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu trećem licu, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećem licu.

 

S obzirom da se pretpostavlja samo najblaži oblik krivnje (obična nepažnja), namjeru ili krajnju nepažnju potrebno je dokazati kako bi se poslodavac mogao naplatiti od radnika.

 

Odredbom člana 170.  Zakona o obligacionim odnosima propisano je:

(1) Za štetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu preduzeće u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

(2) Oštečenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu prouzrokovao namjerno.

(3) Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

 

Odredbom člana 171. Zakona o obligacionim odnosima propisano je:

(1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i na druga pravna lica i lica koja samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom u pogledu odgovornosti za štetu koju radnici koji kod njih rade prouzrokuju u radu ili u vezi s radom.

(2) Lice koje je oštečeniku naknadilo štetu koju je radnik prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo od tog radnika zahtijevati naknadu plaćenog iznosa.

(3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete.

 

Osnovno pravilo u odgovornosti preduzeća i drugih pravnih lica prema trećem je, da za štetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu odgovara preduzeće u kome je zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je zaposleni u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo (član 170. Stav 1. ZOO.). Odgovornost radnika u ovom slučaju u odnosu na oštećeno lice postoji samo ako je štetu prouzrokovao namjerno-jedino u tom slučaju oštećeni može naknadu neposredno da zahtijeva i od radnika (član 170.stav2.ZOO.). Prema svojoj organizaciji ili poslodavcu, koji su štetu naknadili oštećenom licu, radnik odgovara regresno ako je štetu pruzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Kada vozač nije u radnom odnosu njegova je odgovornost, koja počiva na krivici, solidarna sa odgovornošću vlasnika (koja je objektivna)». (Iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj: Rev 174/2000 od 26.2.2001.godine).