Predmetnom tužbom tužitelj traži naknadu nematerijalne štete zbog toga što je proveo u pritvoru osam mjeseci i deset dana duže od izrečene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je tužitelj presudom Općinskog suda u Sarajevu broj: K-645/04 od 28.03.2005. godine (pravosnažna sa danom 23.04.2008. godine) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja mu je uračunata u vrijeme provedeno u pritvoru (period od 20.01.2004.- 20.07.2004.godine), ali je od 21.07.2004.godine pa do 31.03.2005.godine u pritvoru bio duže osam mjeseci i deset dana od izrečene mu kazne. Zbog toga tužitelj traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 12.500,00 KM, tj. 50 KM po jednom provedenom danu zbog neosnovanog pritvora. Prije podnošenja tužbe, tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevom za postizanje sporazuma o naknadi štete na koji mu nije odgovoreno. Prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke dr. Ć. O., utvrđeno je da je tužitelj proveo u izolaciji bez komunikacije sa drugim osobama osam mjeseci i deset dana, da ga je supruga napustila, da je čitav taj period strahovao da li će biti osuđen za djelo koje nije počinio, da je i nakon što je bio oslobođen tih optužbi bio u strahu, nepovjerenju i sumnji prema društvu, a imao je i duševnu bol i patnju zbog glavobolja i nesanica, te da je strahovao od „napakovanja“ krivičnih djela.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, polazeći od općih pretpostavki odgovornosti za štetu: postojanje štete, štetne radnje, protupravnosti, i uzročne veze između štetne radnje i štete. U predmetnom sporu prema shvatanju nižestepenih sudova nije bilo protupravnog postupanja tužene, pa time ni njezine odgovornosti, jer je lišavanje slobode i pritvaranje tužitelja bilo osnovano.

Osnovano revident prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Zakon o krivičnom postupku („Službene novine F BiH“ broj: 35/03, 37/03, 56/03) reguliše i postupak za naknadu štete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava osoba neopravdano osuđenih i neosnovano lišenih slobode, pa tako član 437. navedenog zakona  reguliše podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen od Federalnog ministarstva pravde ili po njemu ne donese odluku, dok član 439. reguliše kojim sve osobama pripada pravo na naknadu štete. Tako je regulisano u čl.439.st.1.tč. d), da naknada štete pripada osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena –- slučaj tužitelja.

Ovaj sud je ocijenio da su se nižestepeni sudovi prilikom odlučivanja o predmetnom tužbenom zahtjevu bavili isključivo pitanjem zakonitosti lišenja slobode i pritvora, a koje treba razlikovati od njihove utemeljenosti, budući da se zakonitost lišenja slobode, odnosno pritvaranja cijeni isključivo prema procesnim odredbama koje uređuju pritvor, dok se utemeljenost lišenja slobode, odnosno pritvora cijeni prema krajnjem ishodu krivičnog postupka (kako to osnovano tvrdi revident). Ovakav pravni stav zauzeo je Ustavni sud BiH u svojoj odluci AP- 4793/14 od 17.03.2015.godine.

Zbog toga, kada je krivični postupak završen presudom kojom je optuženi (konkretno tužitelj) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, to pokazuje da je pritvor u kojem je tužitelj proveo osam mjeseci i deset dana duže od već izdržane kazne (šest mjeseci) bio nepotreban, a time i neutemeljen, pa je i osnov za naknadu štete izravno vezan za ishod krivičnog postupka. Naime, uopće se ne postavlja pitanje zakonitosti pritvora (kako to pravilno rezonuju nižestepeni sudovi), što podrazumijeva da je pritvor bio određen u skladu sa zakonom, ali svaka osoba prema kojoj se postupak završi na način naveden u  čl.439.st.1.tč. d) ima pravo na naknadu štete, jer je izrečena kazna tužitelju bila manja od vremena provedenog u pritvoru (što u postupku nije ni bilo sporno).

S obzirom na naprijed izloženo, tužitelju je zbog povrede slobode u trajanju osam mjeseci i deset dana duže od izrečene kazne (koja je bila kraća od vremena koje je tužitelj ukupno bio lišen slobode), valjalo dosuditi na ime nematerijalne štete zahtijevani iznos od 12.500,00 KM (50 KM po jednom danu), imajući u vidu da je tužitelj imao duševnu bol i patnju zbog izolacije i nekomunikacije sa drugim osobama (utvrđeno prema nalazu vještaka medicinske struke), koji iznos po ocjeni ovog suda predstavlja pravičnu naknadu.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 65 0 P 071623 14 Rev od 03.03.2017. godine)

Nogometni klub kao organizator nogometne utakmice ne odgovara za materijalnu štetu na vozilu koju su počinili navijači.

Pogledaj više

Odlučujući u ovoj pravnoj stvari po reviziji tužene protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 040454 10 Gž od 23.11.2011. godine Vrhovni sud F BiH je dana 30.10.2012. godine donio rješenje broj 65 0 P 040454 12 Rev kojim je reviziju usvojio, drugostepenu presudu ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Pogledaj više

Kad se izdržavanje zahtijeva za dijete sud će, uzeti u obzir uzrast djeteta, potrebe za njegovo školovanje, imovno stanje dijeteta ili prihode, zdravstveno stanje, kao i druge stvarne potrebe dijeteta u koje spada ishrana, odijevanje, spol, imovinske mogućnosti roditelja s kojim dijete živi, te druge činjenice koje mogu biti od značaja za izdržavanje dijeteta. Sve ove činjenice potrebno je navesti u tužbi, jer one povećavaju izgled za uspjeh u parnici.

Pogledaj više

Izvršenje ugovora o punomoćstvu od strane punomoćnika, tj. obavljanje pravnog posla od punomoćnika sa trećim licem u ime i za račun vlastodavca može imati različito dejstvo.

Pogledaj više

Kad je komunalna organizacija po zakonu obvezna sklopiti ugovor o priključenju potrošača na javni vodovod, okolnost da među strankama postoji spor o visini troškova priključenja ne oslobađa je njezine obveze.

Pogledaj više