Član 371. Zakona o obligacionim odnosima

Pravilno je prvostepeni sud u obrazloženju pobijanog rješenja zaključio da je prvobitno podnijeta tužba protiv istog tuženog 06.10.1997. godine, ali da se rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj Ps.544/97 od 02.06.1999. godine smatra povučenom.

Rješenjem Vrhovnog suda FBiH, broj Pž.153/00 od 25.07.2000. godine, potvrđeno je rješenje o povlačenju tužbe tako da je pravilno ocijenjeno da postoji samo tužba od 21.05.2001. godine u predmetu Ps.168/01 koja je relevantna za ocjenu istaknutog materijalnog prigovora zastarjelosti potraživanja.

U konkretnom slučaju ne može se primijeniti zastarni rok od tri godine koji je propisan odredbom člana 374. Zakona o obligacionim odnosima – u daljem tekstu skraćeno: ZOO, jer se parnične stranke nisu nalazile u ugovornom odnosu prometa roba i usluga.

Ovaj sud smatra da predmetno potraživanje tužitelja Hotela T., koji je platio za utrošenu električnu energiju, vodu, PTT troškove i za odvoz smeća odgovarajućim preduzećima za vrijeme boravka izbjeglih i raseljenih lica u svom objektu, prema tuženom __ Kanton zastarijeva u općem zakonskom roku od pet godina (član 371. ZOO).

 

Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj: 32 0 Ps 058210 13 Pž od 30.10.2014. godine

Sporno je pravno pitanje valjanosti ugovora koje je zakljuĉio prednik tužitelja
o prijenosu članskog udjela u društvu “E.” d.o.o. M. na tužene od 1. do 3., kao i
valjanost ugovora kojim je prednik tužitelja prenio 250 svojih dionica četvrtotuženoj
“A.K.” a koje je imao u temeljnom kapitalu H. banke.

Pogledaj više

KADA JE ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA ZAKONSKOM ZASTUPNIKU PRIVREDNOG DRUŠTVA  POTREBNO  POSEBNO  OVLAŠTENJE,  KOJE  OVAJ  NIJE  PRIBAVIO  OD ORGANA  DRUŠTVA,  TAKVI  UGOVORI  SU  BILI  ZAKLJUČENI  PROTIVNO PRISILNIM PROPISIMA I PREMA TOME SU NIŠTAVI U SMISLU ODREDBE ČLANA 103. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA.

Pogledaj više