Član 32. Zakona o vlasničkopravnim odnosima
Paragraf 1500. Austrijskog građanskog zakona (OGZ)

STEČENO PRAVO VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU NA NEKRETNINI PRIJE UPISANOG ZALOŽNOG PRAVA – HIPOTEKA NE MOŽE OSUJETITI PRAVA ZALOŽNOG POVJERIOCA KOJI JE, OSLANJAJUĆI SE NA NAČELO POVJERENJA U ZEMLJIŠNE KNJIGE, PRIBAVIO SEBI TAKVO PRAVO JOŠPRIJE NEGO JE PRAVO VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU BILO UKNJIŽENO.

Iz obrazloženja

Predmet spora u ovoj parnici jeste zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, da
se utvrdi ništavom hipoteka upisana u zemljišnoj knjizi na nekretninama prvotuženog, koje su inače predmet spora, a koja hipoteka je upisana u korist drugotuženog kao založnog povjerioca.

Nižestepeni sudovi su utvrdili da su tužitelj i prvotuženi dana 04.10.1991. godine
zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnina, koje u naravi predstavljaju kuću sa dvorištem, da je tužitelj tog dana najkasnije ušao u posjed ovih nekretnina, da je u cijelosti isplatio prvotuženom kupoprodajnu cijenu, da na predmetnom ugovoru potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod nadležnog suda, da je na predmetnim nekretninama kao zemljišnoknjižni vlasnik sa dijelom 1/1 upisan prvotuženi, da je na osnovu rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj IP-111/02 od 17.09.2002. godine osigurano potraživanje povjerioca, sada tužene banke prema dužniku, sada treće tuženom preduzeću po osnovu ugovora o dugoročnom kreditu, da je
predmet zaloge (hipoteke) bila nekretnina koja je predmet spora, da je dana 26.08.2005. godine doneseno rješenje o izvršenju na predmetnim nekretninama.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je primijenjeno materijalno pravo, kojeg čini odredba člana 32. Zakona o vlasničko pravnim odnosima 1, kada je usvojen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama jer ima zakonit i savjestan posjed kroz period od 10 godina.

Međutim, osnovan je prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je
usvojen tužbeni zahtjev da se kao pravno nevaljana briše uknjižba založnog prava – hipoteke na predmetnim nekretninama u korist tužene banke, u vrijeme kada je njezin zemljišnoknjižni vlasnik bio prvotuženi.

Prema pravnom stavu drugostepenog suda ova hipoteka je pravno nevaljana iz razloga
što se ne može založiti tuđa nekretnina jer pod hipoteku se može dati samo vlastita stvar. Budući da je tužitelj pravo vlasništva dosjelošću stekao 05.10.2001. godine, a hipoteka na istim nekretninama zasnovana 2002. godine, proizilazi da ista nije zasnovana na nekretnini u vlasništvu prvotuženog, neovisno što je on u tom trenutku bio njezin zemljišnoknjižni vlasnik. Ovakav pravni stav drugostepenog suda, po mišljenju ovog suda, nije pravilan polazeći od načela povjerenja u zemljišne knjige, sadržanog u pravnom pravilu iz paragrafa 1500. Austrijskog građanskog zakonika (dalje OGZ), a koje je u naš pravni sistem uvedeno tek stupanjem na snagu Zakona o zemljišnim knjigama 2, sa primjenom od 29.11.2003. godine –
član 9. ovog zakona, kojim je u stavu 1. propisano da se upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra tačnim.

Polazeći od ovog načela, po pravnom shvatanju ovog suda, odlučno je da je tužena banka založno pravo na predmetnim nekretninama stekla u dobroj vjeri, pouzdajući se u povjerenje u zemljišnoj knjizi, tj.da je vlasnik založene nekretnine zaista prvotuženi. Prema utvrđenim činjenicama tužena banka nije imala razloga posumnjati da zemljišnoknjižno vlasništvo prvotuženog u odnosu na predmetnu nekretninu istinito i potpuno ne odražava činjenično i pravno stanje nekretnine. Povjerenje u zemljišnu knjigu ne može dovesti u pitanje ni činjenica da je tužitelj prije upisa hipoteke banci prezentirao kupoprodajni ugovor zaključen sa prvotuženim u odnosu na spornu nekretninu, budući da on time nije mogao dokazivati pravo vlasništva na istoj s obzirom da se pravo vlasništva na osnovu pravnog posla stiče tek upisom u javne knjige – član 38. stav 1. Zakona o vlasničko pravnim odnosima, pa mu ugovor kojeg je predočio banci bez upisa u javnu knjigu nije mogao poslužiti kao dokaz prava vlasništva.

Stečeno pravo vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini od strane tužitelja prije
upisane hipoteke takođe ne može osujetiti prava revidenta kao založnog povjerioca s obzirom na sadržaj pravnog pravila iz pomenutog paragrafa 1500. OGZ, kojim je propisano da pravo koje je stečeno dosjelošću ili zastarom, ne može biti na štetu onome, koji je, oslanjajući se na javne knjige pribavio sebi kakvu stvar ili pravo još prije nego je bilo to pravo uknjiženo. Pošto stečeno tužiteljevo pravo vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini nije bilo upisano u trenutku upisa založnog prava banke, to je banka (revident) u dobroj vjeri postupala s povjerenjem u zemljišne knjige i nije mogla znati da ono što je u nju upisano nije potpuno ili različito od vanknjižnog stanja, pa joj zbog toga na osnovu pomenutog pravnog pravila i pripada sudska zaštita.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 23 0 P 015197 12 Rev
od 20.12.2012. godine).

Ako  na  dan  stupanja  na  snagu  Zakona  o stvarnim pravima pravo upravljanja ili pravo korištenja ili pravo raspolaganja zgradom u društvenom  vlasništvu  pripada  osobi  različitoj  od  one  kojoj  je pripadalo  pravo  upravljanja  ili  pravo  korištenja  ili  pravo raspolaganja  zemljištem,  pravo  vlasništva  nekretnine  iz  člana 347. ovoga zakona stječe vlasnik zgrade legalizacijom zgrade (čl. 348. ZSP).

Pogledaj više

Odredbom člana 6. st. (2) Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije  BiH“  broj  66/13 i 100/13) propisano je da su nekretnine čestice zemljišne površine, zajedno sa svim onim  što  je  sa  zemljištem  trajno  spojeno  na  površini  ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno. Ova odredba uvodi veliku promjenu u dosadašnje uređenje prava vlasništva, jer zemljište predstavlja glavnu stvar.

Pogledaj više

Reforma sistema stvarnih prava u koje spadaju i vlasničko-pravni odnosi bila je priorite u Bosni i Hercegovini kao bivšoj socijalističkoj zemlji. Ustavne promjene i promjene društvenog sistema u Bosni Hercegovini nedvojbeno su uticale na stvaranje novog pravnog sistema. Ove promjene su veoma vidljive u oblasti civilnog prava, posebno prava na nekretninama.

Pogledaj više

KADA JE U PITANJU POTRAŽIVANJE NAKNADE ZBOG FAKTIČKI IZVRŠENE EKSPROPRIJACIJE, TADA ZAHTJEV ZA ISPLATU NAVEDENE NAKNADE NE PODLIJEŽE ZASTARI, JER SE NE RADI O ZAHTJEVU ZA NAKNADU ŠTETE.

Pogledaj više