Ništav je ugovor kojim se jedan suprug obavezuje da će svoj dio iz bračne tekovine ustupiti drugome pod uslovom da prekine bračnu zajednicu i stupi u vanbračnu zajednicu s drugom osobom.
Iz obrazloženja:
Parnične stranke su zaključile pismeni sporazum o diobi zajedničke imovine stečene u braku sa klauzulom da će tuženi ustupiti tužiteljici svoj dio ako prekine bračnu zajednicu i zasnuje zajednicuž`ivota sa drugom ženom. Drugostepeni sud je pravilno sudio kada je našao da je ovaj sporazum ništav, jer je zaključen pod nedopuštenim raskidnim uslovom (član 75. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Bračna veza se ne može mjeriti materijalnim dobrima, pa ni raskid bračne veze se ne može kompenzirati sa imovinskom naknadom. Bračna veza se zasniva na moralnom principu i međusobnom povjerenju supružnika. Nemoralan je uslov kakav je ugovoren u ovom slučaju, jer s jedne strane stavlja u istu ravan moralnu vrijednost – bračnu vezu i imovinsku vrijednost, a s druge strane predstavlja neku vrstu plaćanja naknade za slobodu odlučivanja u pogledu raskida bračne zajednice.
(Vs BiH, Rev. 164/91, od 23. 5. 1991. – Bilten Vs BiH 3/91 – 36)