Čovjekova uska veza s vodom datira od samog početka ljudskog postojanja. Pogled na vodu se tokom historije promijenio. Iako se slobodan pristup vodi do modernog vremena podrazumijevao, u modernom svijetu vodu gledamo na dva različita načina: kao prirodno dobro kojem svako može pristupiti, jer je to životna potreba svake osobe ili kao ekonomsko dobro koje ima svoju prodajnu vrijednost i cijenu koju određuje tržište.

Upravo ovaj ekonomski pogled na vodu može povećati motivaciju privatnih osoba u vrijeme kada se nestašica vode povećava. Tu posebno dolaze do izražaja kompanije za kupovinu vodnih resursa, jer obzirom na to da smo svi ovisni o vodi, to kompanijama osigurava profit. Ovo drugo je vrlo problematično, posebno u pogledu kršenja temeljnog ljudskog prava na pristup vodi, jer se radi o dobru koje je čovjeku potrebno za opstanak. Zbog nedostatka zakonodavstva (ili ravnodušnosti država) to se vodama kao resursima širom svijeta ne upravlja na takav način da omogućava održivo postojanje vode kako bi se svima omogućio pristup istoj. Zato imamo prisilnu privatizaciju vode u obično siromašnim, ali s vodnim resursima bogatim zemaljama. Dakle problem prestavlja pitanje neregulisanog zakonodavstva o zaštiti voda koje može dovesti do pojedinačnih kršenja propisa ili prouzrokovanja krivičnih djela usljed kojih dolazi do pogoršavanja uslova života ljudi ili životinja ili ugrožavanja opstanka šuma, bilja ili drugog raslinja. Radi se o rastućim problemima i rastućoj prijetnju vodi i ljudima.  Slabosti i nedostaci privatizacije vode su usko povezana sa zločinom bogatih i uticajanih korporacija, državnih ili lokalnih vlasti, koje su često uključene u eksploataciju vodnih resursa ili njihovim upravljanjem.

O zaštitih vodnih resursa potrebno je da prije svih brine država Bosna i Hercegovina. Odličan primjer imamo u Rebublici Sloveniji. Slovenački parlament je novim ustavnim amandmanom proglasio pravo na pitku vodu osnovnim ljudskim pravom. Time se praktično onemogućava privatizacija u ovoj oblasti, jer će izvorima i drugim vodnim resursima moći da upravlja samo država.